Teatar Mimart je jedan od prvih neformalnih, istraživačkih teatara u bivšoj Jugoslaviji, koji postoji od 1984. godine u Beogradu, čiji je osnivač i umetnički vođa Nela Antonović.

Udruženje građana Teatar MIMART
OsnivačNela Antonović
Datum osnivanja1984.
Tipneformalni, istraživački teatar
LokacijaRepublika Srbija
SedišteGandijeva 11/31, Novi Beograd
Službeni jezicisrpski
PredsednikNela Antonović
RukovodiociNela Antonović i Lidija Antonović (potpredsednik Uderuženja)
Veb-sajthttp://www.teatarmimart.org.rs
Performans pokretne skulpture
Performans Mefisto

Istorijat uredi

Teatar Mimart kontinuirano radi preko četiri decenije bez obzira na političke, ekonomske, socijalne i druge okolnosti, koje su direktno uticale na aspekte održivosti.

Metod rada uredi

Mimart istražuje kreativnost slobode pokreta i neverbalnu komunikaciju sa saradnicima transmedijalnim postupkom novih kodova kroz otvoren proces. Fokus rada je na fenomenima društva, jer savremenost određuju fenomeni: geo-politički, socijalni, ekonomski, tehnološki, ekološki medijski, komunikacijski i kulturološki. U eri sveopšte težnje ka vizualizaciji i spektaklu kao modelu društvenog i kulturnog života, Mimart teatar u diskreciji traga za smislom savremene umetnosti i mogućnostima performansa kao sredstva komunikacije i promena. Neverbalni teatar prevazilazi sve barijere: jezičke, geografske, političke, etičke, etničke, sociološke...

Kao što astronomi tragaju za novim planetama i životu na njima, i Mimart traga za novim komunikacijskim kodovima u pozorištu. Realno, mala je verovatnoća da će se nešto desiti po prvi put na sceni: nova tehnika igre, neki tehnički rekvizit, posebna gluma, inovacija u bilo kom od segmenata pozorišnog izraza. Tragajući za novim komunikacijskim umetničkim kodovima stvaraju autentični pozorišni vokabular igre. Komunikacija nije nadrealna težnja, već jednostavna nužnost u umetnosti.

Pozorišna laboratorija nastaje kao kreativna pobuna u pozorištu, koja nema za cilj samo umetnički i estetski cilj, nego treba da izazove raspravu uopšte o teatru ili umetnosti. Preko četrdeset godina Nela Antonović sa umetnicima iz raznih oblasti istražuje fenomene, izbegavajući reči na sceni, stvarajući simbolične strukture igre fantazmi. Reči obuzimaju um samo u jednom smeru. A kosmos beži na sve strane. “Najviši paradoks svakog mišljenja jeste pokušaj da se otkrije nešto što se ne može misliti“ kaže Kirkegor. Simbolički jezik jedini je put do kolektivnog nesvesnog, ali on ostavlja ogroman prostor za greške. Greške su ponekad važne. Kroz posvećeno istraživanje nepoznatog, autodramaturgijom tela i otvoren proces nastaju predstave Teatra Mimart.[1]

Produkcija uredi

Teatar Mimart je kroz timski rad, visokoobrazovne, umetničke, organizacione i druge kapacitete realizovao do sada: 76 predstava, više od 600 performansa i uličnih projekata, te više od 300 otvorenih radionica za mlade, studente, plesače, glumce, građane, neafirmisane umetnike... Do 2020 godine realizovano je 70 predstava i oko 500 uličnih pozorišnih predstava i ambijentalnih art performansa.[2]

Članovi uredi

 
Vremenska Mašina
 
Noć muzeja
 
Voda

Članovi od osnivanja (1984-1994) uredi

  • Vera Obradović (profesor scenskog pokreta i koreodrame na fakultetu dramskih umetnosti u Prištini, koji je izmešten u Kosovsku Mitrovicu),
  • Dragan Grbić (pantomimičar),
  • Sanja Tasić Krsmanović
  • Dragana Senić (član Pozorišta na Terazijama),
  • Zorana Peković Mihaljčić, umetnički direktor Šibenik dance festivala
  • Olivera Mitrović Stanojević, Baletski studio Adagio
  • Marija Kreća, kritičar umetničke igre
  • Ana Jojić-Begović (član Narodnog Pozorišta u Beogradu),
  • Mihajlo Đurić (član NP),
  • Svetozar Adamović (član NP).

Saradnici od 1994. do 2004. uredi

  • Aleksandar Lekić,
  • Marija Jeftić,
  • Igor Karakaš (član NP),
  • Vesna Stefanović,
  • Olja Babić,
  • Nenad Radujević ,
  • Ivana Joksimović,
  • Milena Zdravković,
  • Sandra Perović,
  • Ognjenka Đorđević,
  • Ana Ivančević (član NP),
  • Drina Pešić rođ. Durić (član NP),
  • Čarni Đerić(član Pozorišta na Terazijama),
  • Dalija Aćin Telander,
  • Jadranka Nanić,
  • Jelena Kostić,
  • Ana Stefanović (glumica),
  • Olja Lopušanski (glumica),
  • Vera Radošević rođ Pavlović,
  • Miša Petrović,
  • Ana Van Erden, rođ Spasić,
  • Nikola Vranić
  • Marina Laѕarević,
  • Ana Spasić,
  • Milana Gavrilov,
  • Mina Šohaj,
  • Ivana Koraksić
  • Marina Bukvički,
  • Ljubica Jovanović,
  • Milica Bezmarević,
  • Maja Maksimović,
  • Miona Petrović,
  • Marta Keler

Saradnici od 2005. do 2015. uredi

  • Ivana Koraksić
  • Arion Aslani
  • Ana Bastać Dimitrijević ,
  • Anja Nikolić,
  • Dubravka Subotić,
  • Ivan Milenković, kapuera,
  • Ivan Radovani
  • Rade Obradović,
  • Teodora Sarić (saksofonista),
  • Janoš Buš
  • Filip Jokanović
  • Lidija Antonović
  • Vladimir Kosić

Saradnici od 2016. do danas uredi

Lidija Antonović, Ivana Koraksić, Katarina Orlandić, Katarina Bućić, Miloš Janjić, Marina Bukvički, Đurđa Pavlović, Aleksander Zain, Mina Ćirić, Vladimir Čubrilo, Đurđija Jelenković, Miona Petrović, Marko Nektan, Marko Stojanović, Nataša Milojević, Arion Aslani, Olivera Milojević, Galina Ralić, Isidora Fićović, Olga Uzikaeva.

Značajniji projekti uredi

Mimart je organizovao i festivale, predavanja, tematske razgovore, izložbe fotografija i artefakata. Takođe, učestvuje kao partner u mnogim interkulturalnim projektima u zemlji i inostranstvu. Godine 2019. učestvuje projektom “Ostrvska magija” kao partner Fondacije grada Plovdiva u okviru programa Evropske prestonice kulture.[2]

Najvažnija gostovanja Mimart-a na evropskim festivalima su u Plovdivu, Gelzenkirhenu, Moskvi, Anverpenu, Sant Petersbugu, Pragu, Hernama, Milanu, Parizu, Rostovu, Ljvovu, Kievu, Lincu, Sarajevu, Užgorodu, Tokiu, Budvi, Klužu, Zagrebu, San Marinu, Kairu, Britportu, Esenu, Podgorici, Srebrenici itd.

projekti u Ateljeu 212 uredi

 
znakovi na putevima
  • 1997. Aurum,
  • 1998. Institut za promenu sudbine,
  • 1999. Rotkve strugane,
  • 2000. Vreme astrala,
  • 2001. Mreža
  • 2003. Lutanje plavetnilom
  • 2004. Znakovi pitanja

Nagrade uredi

  • Teatar Mimart je dobitnik mnogih nagrada od kojih izdvajamo nagrade na prvom YU takmičenju koreografa savremenog plesa 1988. godine u Zagrebu.
  • Predstava "Krug" Teatra pokreta Mimart, u režiji Nele Antonović, nagradu za najbolju predstavu u celini na 29 BRAMS-u.
  • Na 30. BRAMS-u predstava "Slobodan pad" Nela Antonović je dobila specijalnu nagradu za negovanje koreodrame kod nas i edukacije grupe mladih ljudi.
  • Predstava "Disanja", podrška Studentskom protestu, je izvedena u decembru 1996. godine, na 31. BRAMS-u, gde je Nela Antonović i MIMART dobili specijalnu nagradu za gestovno-zvučnu animaciju disanja.
  • Na 33. BRAMSU 1998. Nela Antonović i Mimart dobili nagradu za režiju - za originalne scenske metafore i prostorno organizovanje plesnog izraza,
  • u predstavi "Institut za promenu sudbine"; nagrada za muziku u predstavi "Gromade" - Grand Prix International Video Dance 1999, Pariz;
  • nagrada publike u Lvov na festivalu "Zlatni lav" za predstavu "Slobodan pad",
  • specijalna nagrada na festivalu "Kiev travnevi" u Kijevu za “Konstrukciju dekonstrukcije”,
  • Specijalna pohvala u San Marinu na pozorišnom festivalu "Kalanči".

publikacije uredi

Iskustvo dugogodišnjeg istraživanja Nele Antonović publikovano je u četiri autorske knjige, i naučnim člancima u štampanim medijima.

  • Mimart godovi (2000) - razvojne metode rada i treninga Mimart[3]
  • Fenomenologija pokretom (2004) - istraživanje fenomena otvorenog procesa[4]
  • 25, elektronsko izdanje (2009) - o iskustvima otvorenog procesa, 25 godina rada, samokritici i razvoju metode rada[5]
  • e-monografija (2014)[6]

Reference uredi

  1. ^ „predstave”. zvanična prezentadija. teataar Mimart. Pristupljeno 6. 3. 2020. 
  2. ^ a b „35 godina Teatra Mimart”. seecult.org. 2. 6. 2019. Pristupljeno 6. 3. 2020. 
  3. ^ Antonović, Nela (2000). Mimart godovi. Beograd: Montavia. 
  4. ^ Antonović, Nela (2004). Fenomenologija pokretom. Beograd: Studentski kulturni centar. 
  5. ^ „Nela Antonović : "25" (PDF). smederevo.org.rs. tvrdjava teatar. Arhivirano iz originala (PDF) 21. 02. 2020. g. Pristupljeno 21. 2. 2020. 
  6. ^ „Teatar Mimart”. Zvanični sajt. Pristupljeno 21. 2. 2020.