Tembar je osnovni kvalitet ili boja tona. u pitanju je psihoakustički fenomen, gde uho slušaoca može prepoznati različite izvore zvuka, bez obzira na istu visinu tona koje proizvode. Na primer, ton iste visine i glasnoće koji proizvode klavir i oboa imaju različitu boju, zbog različitosti u proizvođenju alikvotnih tonova. Broj prisutnih alikvota i njihova različita relativna jačina određuju boju zvuka.

Boja tona se opisuje pridevima kao "mek", "oštar", "sjajan", "tup" ton i slično. Boja tona je izraz pozajmljen iz sveta optičkih pojava, a pridevi kojima se ova osobina opisuje se često odnose na druga čula od čula sluha, jer se mogu odrediti samo na osnovu subjektivnog iskustva slušaoca.

Zvuk oboe, na primer, je znatno bogatiji alikvotama od zvuka flaute, koji je bliži "čistom" zvuku. Pod pojmom "čistog zvuka" podrazumeva se onaj koji je lišen alikvotnih treperenja i ima potpuno pravilnu krivulju tipa sinusoide. Ovakav zvuk proizvodi zvučna viljuška ili sintesajzer.

Vidi još

uredi

Literatura i izvori

uredi