Teodor Vatac
Teodor Vatac (grč. Θεοδωρος Βατατζης) je bio aristokrata i vojni zapovednik u Vizantijskom carstvu za vreme vladavine careva Jovana II Komnina i Manojla I Komnina.
Teodor Vatac | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 12. vek |
Datum smrti | 1163 |
Porodica | |
Supružnik | Evdokija Komnin |
Potomstvo | Andronik Komnin Vatac, Jovan Komnin Vatac, Teodora Vatacina |
Istorijat
urediTeodor Vatac je bio član porodice Vatac, koja je godinama bila istaknuta u gradu i regionu Adrijanopolja u Trakiji.[traži se izvor] Porodica se uzdigla do prvog ranga vizantijske aristokratije, i do izražaja u politici carstva, zahvaljujući samom Teodoru. Teodor je bio jedan iz grupe sposobnih ljudi koje je car Jovan II unapredio na položaje autoriteta kao alternativu oslanjanju na članove carske porodice, kojima nije verovao. Teodor se 1131. oženio princezom porfirogenitom Evdokijom Komninom, ćerkom cara Jovana II i njegove carice Irene Ugarske, i uzdignut je do dvorskog dostojanstva sevastohipertata.[traži se izvor].
Vojna karijera u vreme vladavine cara Manojla I
urediZapisi o vojnim podvizima Teodora Vataca za vreme vladavine cara Jovana II nisu sačuvani. Međutim, u vreme vladavine cara Manojla I Komnina, Jovanovog naslednika i Teodorovog šuraka, on ulazi u savremene izvore kao značajan vojni komandant tokom 1150-ih. Vatac je 1151. godine bio viši general na granici sa Ugarskom, pustošio je oblast oko grada Zemuna i održavao blokadu grada, sve dok se nije lično predao caru Manojlu I.[traži se izvor] Jermeni iz Kilikije su se pobunili i 1158. Car Manojlo I je vodio kampanju da povrati kontrolu nad regionom; ovo bi takođe otvorilo put do Antiohije, čija je kontrola bila njegov glavni cilj. Teodoru Vatacu je povereno zauzimanje glavnog utvrđenog grada Tarsa. Misleći da je car stigao sa svom vojskom, branioci su se uspaničili i grad je odmah pao pred vizantijsku silu.[traži se izvor]
Porodica
urediTeodor i njegova žena imali su nekoliko dece:
- Jovan (oko 1132–1185), mega domestik, koji je odneo zapaženu pobedu nad Turcima Seldžucima (bitka kod Hjeliona i Leimoheira), a kasnije se pobunio protiv cara Andronika I Komnina.[traži se izvor]
- Andronika (oko 1133–1176), takođe istaknut vojskovođa, ubili su ga Turci Seldžuci kada je vodio pohod na Amasiju 1176. godine.[traži se izvor]
- ćerka, verovatno po imenu Ana (oko 1136–posle 1186), udala se za Nićifora Sinadina, a zatim za generala Aleksija Vranasa.[traži se izvor]
- Teodora Komnina (oko 1137–posle 1185), udala se za generala i diplomatu Nićifora Šalufa. Poznata po svojoj lepoti, postala je ljubavnica svog ujaka, cara Manojla I, rađajući mu vanbračnog sina.[traži se izvor]
- Isak Komnin Vatac (oko 1139–nepoznato), poznat je samo iz pesme koja slavi njegovu ženidbu, v. 1158, sa Irenom Komnin, praunukom sevastokratora Isaka Komnina, brata cara Aleksija I Komnina. Ništa se dalje ne zna o paru.[traži se izvor]
- Aleksije Komnin Vatac (oko 1140–posle 1166), oženjen Marijom Pegonitisom oko. 1158, poslednji put je posvedočen na sinodu u Vlaherni u martu 1166. Bio je otac Isaka Komnina Vataca.[traži se izvor]
Reference
urediLiteratura
urediPrimarni izvori
uredi- Choniates, Nicetas (1984). O City of Byzantium: Annals of Niketas Choniatēs. Detroit: Wayne State University Press. ISBN 0-8143-1764-2..
- Kinnamos, John (1976). Deeds of John and Manuel Comnenus. transl. by Charles M. Brand. Columbia University Press.
Sekundarni izvori
uredi- Magdalino, Paul (2002) [1993]. The Empire of Manuel I Komnenos, 1143–1180. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-52653-1.
- Varzos, Konstantinos (1984). Η Γενεαλογία των Κομνηνών [The Genealogy of the Komnenoi] (PDF) (na jeziku: Greek). B. Thessaloniki: Centre for Byzantine Studies, University of Thessaloniki. OCLC 834784665. Arhivirano iz originala (PDF) 30. 01. 2021. g. Pristupljeno 28. 06. 2023.