Tirkizna[1]
 
Računarski zapisi boje
Heksadecimalni zapis: 40E0D0
RGB zapis (r, g, b): (64, 224, 208)
CMIK zapis (c, m, y, k) *: (0, 0, 0, 12 †)
HSV zapis (h, s, v): (174°, 71%, 88%)
*: Projektovano sa intervala [0 - 100] na [0 - 255].

Tirkizna boja je boja između plave i zelene. Reč tirkiz znači tursko u francuskom jeziku jer se dragi kamen te boje uglavnom uvozio iz Turske. [2] Prva upotreba reči tirkiz u engleskom jeziku je bila 1573. godine. [3]

Tirkiz uredi

 
Tirkiz

Tirkiz je neproziran poludragi kamen plave do zelene boje, po sastavu nehidratizirani fofsfat bakra i aluminijuma, hemijske formule CuAl6(PO4)4(OH)8·4 H2O. Za nakit se koristi već nekoliko hiljada godina. Pored Evrope i Azije, koristili su ga severnoamerički i južnoamerički Indijanci.

U mnogim kulturama Starog i Novog sveta ovaj dragulj je hiljadama godina cenjen i smatran donosiocem sreće ili talismanom. Najstariji dokazi za ovu tvrdnju pronađeni su u starom Egiptu, gde je otkriven grobni nameštaj sa tirkizom, koji potiče iz oko 3000. godine pre nove ere. U drevnom Persijskom carstvu nebeskoplavo drago kamenje se nosilo oko vrata ili kao zaštita od neprirodne smrti. Ako su promenili boju, smatralo se da nosilac ima razloga da se plaši približavanja opasnosti. U međuvremenu je otkriveno da tirkiz može promeniti boju. Promena može biti izazvana svetlošću ili hemijskom reakcijom koju izazivaju kozmetika, prašina ili kiselost kože.

Tirkizna boja se može naći na džamijama na Bliskom istoku, Iranu i u Rusiji. [4][5]

Reference uredi

  1. ^ Forret, Peter. „Convert RGB: #FF6600 @ toolstud.io”. toolstud.io (na jeziku: engleski). Pristupljeno 14. 7. 2020. 
  2. ^ „Turquoise: Mineral information, data and localities.”. www.mindat.org. Pristupljeno 14. 7. 2020. 
  3. ^ Maerz and Paul (1930). A Dictionary of Color. New York: McGraw-Hill. p. 206; Color Sample of Turquoise [green]: Page 73, Plate 25, Color Sample I5
  4. ^ „Tradition of the tile | Herald”. web.archive.org. 3. 6. 2013. Arhivirano iz originala 03. 06. 2013. g. Pristupljeno 14. 7. 2020. 
  5. ^ Petersen, Andrew (2002). Dictionary of Islamic Architecture (na jeziku: engleski). Taylor & Francis. str. 12. ISBN 978-0-203-20387-3.