Toma Kantakuzin (grčki: Θωμάς Καντακουζηνός; umro 25. jula 1463) je bio grčki plemić iz dinastije Kantakuzin, jedan od najznačajnijih vojskovođa srpskog despota Đurđa Brankovića. Bio je brat Irine, Đurđeve supruge.

Toma Kantakuzin
Lični podaci
Datum smrti25. jul 1463.
Porodica
RoditeljiDimitrije I Kantakuzin

Biografija uredi

Toma je bio sin Dimitrija I Kantakuzina, odnosno unuk vizantijskog cara Matije. Imao je stariju braću Đorđa (takođe vojskovođu srpskog despota) i Andronika (poslednjeg vizantijskog velikog domestika). Imao je sestre Irinu i Jelenu (trapezuntska carica, supruga Davida Velikog). Toma je bio jedan od mnogih Grka koji su 1414. godine stupili u službu despota Stefana Lazarevića kada se Irina udala za Đurđa. U dubrovačkim dokumentima Toma se javlja 1433. i 1435. godine na Đurđevom dvoru u Smederevu. Učestvovao je u odbrani Smedereva 1439. godine. Istoričar Duka piše da se grad predao nakon tromesečne opsade i da su mnogi branioci, uključujući i Tomu i Đorđa Kantakuzina, dali počast sultanu Muratu II. Kantakuzin je nastavio da služi srpskog despota nakon Duge vojne i obnove Srpske despotovine. Predvodio je srpsku vojsku koja je 16. septembra 1448. godine zauzela Srebrenicu od bosanskog kralja Stefana Tomaša. Tom prilikom zauzet je i Višegrad u kome je despot uspostavio carinu. Godine 1452. Toma Kantakuzin predvodi napad na Zetu protiv vojvode Stefana Crnojevića. Napad je završen neuspešno. Tomina vojska poražena je 14. septembra i primorana da napusti Zetu. Despotu je ostao samo grad Medun koji se održao do 1456. godine. Uprkos svom položaju, Toma nije uspeo da zaštiti svoju sestru Irinu od okrutnosti njenog sina Lazara. U noći Irine smrti (3. maj 1457) Toma je pobegao iz Smedereva u tursko Jedrene sa svojom nećakom Marom i slepim Đurđevim sinom Grgurom. Toma je pozivan u Dubrovnik 11. avgusta 1459. godine i 18. marta 1462. godine, ali se ne zna da li je odgovorio na pozive. Srpski letopisi datiraju njegovu smrt u period odmah nakon pada Despotovine pod vlast Turaka, na dan 25. jul 1463. godine.

Izvori uredi

  • Istorija srpskog naroda 2, grupa autora, Srpska književna zadruga, Beograd (1982)