Topovnjača
Topovnjača (engl. gunboat) je manji ratni brod, naoružan srazmerno jakom artiljerijom, a u novije vreme i raketama brod-brod (raketna topovnjača). Namenjena je za dejstva u obalskom morskom području, u rekama i jezerima,[1] kao i za bombardovanje ciljeva na kopnu. Tradicionalno, topovnjače su brodovi malog deplasmana (50—1.500 t) i brzine (7—15 čv), koji nose 1-2 topa velikog ili srednjeg dometa (100—305 mm), ali se od Drugog svetskog rata naoružavaju lakim brzometnim topovima (20—57 mm) i raketama, a konvertibilne topovnjače po potrebi i torpedima.
Evolucija
urediBaltičko more
urediTopovnjače se javljaju u drugoj polovini 18. veka u baltičkim zemljama kao ratni brod na vesla (često s latinskim jedrom), naoružan jednim (na pramcu) ili 2 topa (na pramcu i krmi), predviđen za dejstva u obalskom području i za odbranu luke.[1]
Rečne topovnjače
urediU drugoj polovini 19. veka, u anglo-kineskim ratovima pojavljuje se topovnjača za dejstva na kineskim rekama - deplasmana oko 200 t, kombinovani pogon na jedra i parna mašina, brzine 6-8 čvorova, naoružana sa 2 topa 9–24 cm.
Na iskustvima iz tih ratova razvijaju se u periodu 1860-1890. za dejstva na rekama dva tipa parne topovnjače: manja, deplasmana do 300 t (britanski tip Strela iz 1871) i veća, deplasmana 300-600 t (francuska Krokodil iz 1874).[1]
U 20. veku, za dejstva na rekama grade se, zavisno od namene i područja dejstva, rečne topovnjače različitih veličina, konstrukcija i naoružanja - britanska Afis (1915), ruska Sibirski (rus. Сибиряк, 1907), kineska Ču-Tai (1906).
Oklopne topovnjače
urediZa dejstva u obalskom području razvile su se oklopne topovnjače, povećanog kalibra artiljerije i zaštićene oklopom (manje deplasmana 1.100 t i veće oko 1.600 t). Njihova glavna artiljerija, kalibra 270-305 mm, bila je smeštena u jednocevnoj oklopnoj kuli ili barbeti na pramcu, pomoćna, kalibra 87-100 mm, na krmi, a 2-3 malokalibarska brzometna topa 37 mm na platformama glavnog jarbola. Neke su imale i 1-3 torpedne cevi - ruska Pretnja (rus. Грозящий, 1890),[2] norveška Frithjof (1895). Oklopni pojas, debljine do 280 mm, protezao se po celoj dužini broda, a oklopna paluba, debljine 70-40 mm, u visini gornjeg ruba oklopnog pojasa - nemačka topovnjača Humel (1881).[1]
Zbog sve veće tendencije jačanja artiljerijskog naoružanja i proširivanja oklopne zaštite, krajem 19. veka veće oklopne topovnjače prerastaju u obalsku oklopnjaču.[1]
Kolonijalne topovnjače
urediU 20. veku kolonijalne države razvile su poseban tip topovnjače, deplasmana 700-2.000 t, za službu u kolonijama. Pošto su bile predviđene i za dejstva na otvorenom moru, imale su veliki radijus dejstva (5.000-10.000 M), a brzinu 12-15 čvorova. Tu spadaju britanski Sperou (1889), francuski Revnosni (fr. Zélée,1899), američki Tulsa (1922), holandski Flores (1925) i portugalski Bartolomeo Dijaz (1934).[1]
Drugi svetski rat
urediZa borbu protiv nemačkih podmornica i torpednih čamaca u Lamanšu i britanskim obalskim vodama, Britanci su u Drugom svetskom ratu razvili brod nazvan motorna topovnjača (engl. motor gunboat - MGB), pored starijih, parnih topovnjača (engl. steam gunboat - SGB). Slične topovnjače za istu namenu grade i SAD (tip PGM). Krajem rata, Nemci razvijaju motornu topovnjaču S 208, koja se, po potrebi, postavljanjem torpednih cevi prenaoružava u torpedni čamac i obrnuto - tzv. konvertibilna motorna topovnjača.[1]
Karakteristike
uredi-
Model britanske topovnjače Strela (1871).
-
Britanska topovnjača Sperou (1889).
-
Ruska oklopna topovnjača Pretnja (1890).
-
Francuska rečna topovnjača Revnosni (1899).
-
Američka topovnjača Tulsa (1922).
-
Britanska topovnjača Fermil-C (1942).
-
Američka raketna topovnjača Ešvil (1966).