Tornjak

овчарски пас

Tornjak (Canis montanus, planinski pas) je ovčarski pas, poznat kao zaštitnik stada od napada krupnih predatora: vuk i medved. Ime mu dolazi po riječi tor, ograđen prostor za ovce[1].

Canis montanus
PorekloSrbija, Bosna
Osobine
Težina Mužjak 50—60 kg
Ženka 35—45 kg
Visina Mužjak 67—73 sm
Ženka 62—68 sm
Domaći pas (Canis lupus familiaris)

Osobine

uredi

Tornjak je visine 60–75 cm, boje dlake - nijanse crne, sive i žute, po beloj podlozi (noge, grudi, stomak, njuška i vrh repa su uvek bele boje). Dlaka - duga s gustom poddlakom, uši - relativno visoko postavljene, viseće, preklopljene u korenu i priljubljene uz glavu. Na prednjim nogama gusta i duga dlaka, kao i na zadnjim nogama. Rep je obrastao dugom gustom dlakom i nosi ga visoko nad leđnom linijom. Štenci vrlo brzo rastu i postaju odrasli psi težine od 40 (ženka) do 60 kg (mužjak)[2]. Izuzetno je žilav, izdržljiv i skroman pas, naizgled bez agresije, vrlo odlučno i požrtvovno brani vlasnika ili stado i odbija nepoznate. Izvrstan plivač u čemu mu pomažu razvijene kožice između prstiju.

Potiče sa područja Zagore, Hercegovine i zapadne Bosne, planinskim masivima Dinare, Svilaje, Moseća, Kozjaka, Golije, Cincara i Kupresa, odakle se proširio do Like, Grobničkog polja.

Poreklo

uredi

Postoje dve teorije postanka ove autohtone pasmine koja pripada vrsti molosoidnih pasa. Prema prvoj on je potomak tibetanskog mastifa, tj. tibetanske doge koja je s Himalaja došla kao pratitelj karavana koje su prolazile jantarskim putem. Druga, prihvaćenija teorija, je da su pastirski psi većinom nastali na području drevne Mesopotamije, odakle su došli tokom migracija nomadskih ovčara pre nekih 7000 godina.

Prvi opis tornjaka sačuvan je u rukopisu đakovačkoga biskupa Petra Horvata iz 1374. godine.

Opstanak

uredi

Razvojem civilizacije, nestajalo je nomadsko stočarenje i depopulacijom tradicionalno ovčarskih visoko-planinskih područja ova drevna pasmina je bila osuđena na izumiranje. Udruženje kinologa entuzijasta je 1972. godine počela terenska istraživanja ove rase pasa.

1979. godine u Zagrebu je osnovana prva Komisija za uzgoj tornjaka, a u Tomislavgradu u Bosni i Hercegovini, organizovan je uzgoj tornjaka. Službenom odlukom Jugoslovenskog kinološkog saveza 1981. o ustanovljavanju Jugoslovenskog uslovnog rodovnika (JUR) za bosanskohercegovačkog pastirskog psa — tornjaka i formiranje Komisije JKS za priznavanje ove rase pasa otpočeo je i službeni rad oko standardizacije tornjaka.

1996. godine u matičnoj knjizi za ovu rasu upisano je stotinjak tornjaka, a danas u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini postoje hiljade tornjaka, koji se sve više šire u druge zemlje Europe, pa i u prekookeanske zemlje.

Međunarodni kinološki savez je uslovno priznala tornjaka godine 2006. godine. Službeni standard prihvaćen je ije od 16. maja 2007.. Standard je definitivno priznat kao pasmina 7. novembra 2017. na Generalnoj skupštini FCI-a u Lajpcigu.

Reference

uredi
  1. ^ „TORNJAK - Bosnian shepherd dog”. www.bhtornjak.com. Pristupljeno 2023-03-07. 
  2. ^ „Tornjak - A Breed Resurrected - Dogs and dog breeds and dog pictures”. www.123dog.net. Pristupljeno 2023-03-07.