Трнци у прстима

детективски роман Агате Кристи

Trnci u prstima je detektivski roman Agate Kristi prvi put objavljen u Velikoj Britaniji od strane izdavačke kuće "Collins Crime Club" u novembru 1968.[1] i u SAD od strane izdavačke kuće "Dodd, Mead and Company" kasnije iste godine.[2][3] Izdanje u Velikoj Britaniji koštalo je dvadeset i jedan šiling,[1] a izdanje u SAD 4,95 dolara.[3] U romanu se pojavljuju Kristini detektivi Tomi i Tapens Beresford.

Trnci u prtsima
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovBy the Pricking of My Thumbs
AutorAgata Kristi
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Žanr / vrsta delakrimi
Izdavanje
Datumnovembar 1968.
Broj stranica256
Tip medijatvrdi povez
Hronologija
PrethodnikBeskrajna noć
NaslednikNoć veštica

Tomi i Tapens su u ovom delu stariji (stare iz romana u roman).

Naslov knjige potiče iz 4. čina prvog prizora komada Magbet Vilijama Šekspira kada jedna veštica kaže:

Trnci u prstima kažu
Nešto zlo na ovaj način dolazi.

Radnja

uredi
 UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Roman je podeljen u četiri knjige.

U prvoj knjizi Tomi i Tapens Beresford posećuju Tomijevu tetku Adu u domu za penzionere koji se zove "Sunčani greben". Dok Tomi razgovara sa svojom tetkom, Tapens razgovara sa drugom stanovnicom gospođom Lankaster koja neočekivano kaže: "Da li je to bilo tvoje jadno dete? Tamo iza kamina."

Nekoliko nedelja kasnije tetka Ada umire prirodnom smrću. Kada su se nakon sahrane vratili kući da bi sredili Adinu imovinu, Tomi i Tapens otkrivaju da je gospođa Lankaster iznenada otišla. Upravnica doma im govori da ju je odvela rođaka gospođa Džonson. Tapens sumnja da ima nešto više od toga i pokušava da pronađe rođaku, ali trag se hladi. Jedna od stvari koje je tetka Ada ostavila je slika kuće pored reke. Slika snažno podseća Tapens na kuću koju je jednom videla i odmah joj se dopala. Sliku je navodno tetka Adi dala gospođa Lankaster.

U drugoj knjizi Tomi bije bio tu nekoliko dana tako da je Tapens sama počela da traži tajanstvenu kuću. Na kraju ju je pronašla u malom selu Saton čenselor. Ispostavilo se da je kuća podeljena na neobičan način. Zadnji deo kuće iznajmljuje sredovečni bračni par Peri. Prednji deo je prazan godinama. Tapens se sastaje sa ljudima iz Saton čenselora. Među njima su jedan stariji sveštenik, pričljiva gazdarica jednog prenoćišta gospođa Koplej i gospođica Blaj koja izgleda vodi parohiju.

Pod izgovorom da traži kuću, Tapens pokušava da dobije više podataka o kući. Gospođa Koplej joj priča sumornu priču o nizu ubistava dece pre nekoliko godina. Tapens nije uspela da se vrati kući dogovorenog dana jer je imala potres mozga zbog udarca u glavu.

U trećoj knjizi Tomi i njegov sluga Albert su zabrinuti za Tapens. Tomi sam vodi istragu i otkriva da je sliku naslikao umetnik Boskovan koji je umro pre nekoliko godina. Tomi se sastaje sa jednim lekarom iz "Sunčanog grebena". Bilo je nekih smrtnih slučajeva koje lekar smatra čudnim i on je zabrinut zbog moguće nasilne smrti. Tomi zatim razgovara sa prijateljem istražiteljem koji nagoveštava da je kuću u Saton čenseloru možda koristila kao sigurnu kuću neka bagra. Tomi pokazuje sliku gospođi Boskovan koja primećuje da je neko na sliku dodao čamac. Kod kuće Tomi saznaje da je Tapens u bolnici blizu Saton čenselora sa teškim potresom mozga. Tomi i Albert zatim pronalaze skriveno pismo tetke Ade u kome ona sumnja da postoji zloba u "Sunčanom grebenu".

U četvrtoj knjizi, Tapens se oporavila. Ispostavilo se da stara lutka koju je pronašla u tajanstvenoj kući sadrži nebrušene dragulje. U Saton čenseloru je dogovorena zabava. Tamošnji zemljoposednik ser Filip Stark i gospođa Boskovan su pozvani. Tapens ima utisak da ser Filip zna više o celoj stvari. Sledećeg dana Tapens odlazi u namesništvo i razgovara se sa gospođicom Blaj za koju sumnja da ju je udarila po glavi.

Sama, Tapens odlazi u kuću zagonetki i na svoje iznenađenje pronalazi nestalu gospođu Lankaster. Ona vodi Tapens u tajni deo kuće i nastavlja da priča svoju životnu priču. Bila je divlje dete, plesačica, koja je mlada ostala trudna. Pošto je odabrala da pobaci („Bila sam plesačica, nisam želela dete... lekar je rekao da će biti u redu, ali nije bilo u redu“), udružila se sa zločinačkom bagrom koja je koristila kuću da sakriju svoj plen. Kasnije je ostavila taj život iza sebe i udala se u nadi da će imati porodicu, ali nije mogla ponovo da ostane u drugom stanju i u svojoj tuzi i krivici zbog pobačaja se raspala i počela da ubija decu. „Jedini način da se iskupi za prvo ubistvo bilo je više ubistava — to su bile žrtve, vidite?“

Jedna od ostalih štićenica, gospođa Mudi, iz "Sunčanog grebena", prepoznala ju je pa je morala da bude ućutkana. Gospođica Blaj, predstavljajući se kao rođaka, preselila ju je u novi dom. Nakon svoje iskrenosti, gospođa Lankaster je pokušala da ubije Tapens prvo otrovanim mlekom, a zatim metalnom oštricom.

Tapens je spašena na vreme. Otkriveno je da je gospođa Lankaster zapravo žena ser Filipa Starka. On je prikrio njeno ludilo i zločine koje je počinila. U prikrivanju mu je pomagala gospođica Blaj, njegova bivša tajnica i poverljiva osoba. Tomi i Tapens se zatim vraćaju kući.

Likovi

uredi
  • Tomas "Tomi" Beresford
  • Pradens "Tapens" Kauli
  • Albert
  • Ser Filip Stark
  • Gospođa Lankaster
  • Ada, Tomijeva tetka
  • Gospođa Koplej

Književni značaj i prijem

uredi
  • Roman je posvećen „mnogim čitaocima u ovoj i drugim zemljama koji mi pišu i pitaju: 'Šta se dogodilo Tomiju i Tapens? Šta oni sada rade?'
  • Frensis Ajls (Entoni Berkli Koks) je u izdanju za časopis Čuvar 13. decembra 1968. priznao da je, „Ovo triler, a ne detektivska priča i nepotrebno je reći da je genijalna i uzbudljiva, ali svako može da napiše triler (pa, skoro svako), dok bi pravu Agatu Kristi mogla da napiše samo jedna osoba."[4]
  • Moris Ričardson je za časopis Posmatrač 17. novembra 1968. rekao: „Nije njen najbolji, iako ima mrlje njene prijatne radosti i aure zlokobnog.[5]
  • Robert Barnard je rekao da ovaj roman „počinje prilično dobro sa zlobnom starom Tomijevom tetkom u otmenom domu za starije osobe, ali se brzo spušta u zbrku poluostvarenih zapleta i mnoštvo tih razgovora, previše poznatih kasnije kod Kristijeve koja vijuga niz nevažnosti, ponavljanja i nebitnosti kojima nema kraja (kao da je sedela pred nogama Semjuela Beketa).“ Svoju negativnu ocenu zapleta zaključio je rekavši da to „tera da cenimo ekonomičnost dijaloga – sve je poenta ili barem moguća tačka kod početka Kristijeve“.[6]

Ekranizacije

uredi

Godine 2005. roman je prilagodio francuski reditelj Paskal Tomas pod naslovom Mali prst mi je rekao...[7]

Roman je ekranizovan 2006. godine kao epizoda serije Marpl u kojoj glumi Džeraldin Mekevan, iako Kristijeva nije pisala istoimeni roman o gospođici Marpl. Zaplet je izmenjen tako što je Tomi otišao na vojno-obaveštajni posao u inostranstvu, a Tomijev deo priče je izmenjenza gospođicu Marpl. Tomi je prikazan kao samovažan snažan muškarac dok je Tapens prikazana kao alkoholičarka koja je nosila pljosku i koja je bila ogorčena zbog uspeha svog muža pošto je i ona trebalo da bude na zadatku MI6, ali nije mogla da ispuni ovu ambiciju jer je ostala trudna sa njihovim prvim detetom. Tomija i Tapens su igrali Entoni Endrus i Greta Skači. Vreme u kome je ova ekranizacija smeštena je negde između kraja 1940-ih i početka 1950-ih, ali je nejasno i pomalo nedosledno: američki B-17 (koji je prestao da se koristi ubrzo nakon rata i bio van upotrebe u SAD do 1949.) nadleće selo, a američki vazduhoplovci nose plavo odelo VSD-a uvedeno 1949. godine, a u seoskoj radnji postoji i plakat Britanskog festivala iz 1951. godine.

Izvori

uredi
  1. ^ a b Chris Peers, Ralph Spurrier and Jamie Sturgeon. Collins Crime Club – A checklist of First Editions. Dragonby Press (Second Edition) March 1999 (Page 15)
  2. ^ John Cooper and B.A. Pyke. Detective Fiction – the collector's guide: Second Edition (pp. 82, 87) Scholar Press. (1994) ISBN 0-85967-991-8
  3. ^ a b American Tribute to Agatha Christie
  4. ^ The Guardian, 13 December 1968 (p. 10).
  5. ^ The Observer, 17 November 1968 (p. 28)
  6. ^ Barnard, Robert (1990). A Talent to Deceive – an appreciation of Agatha Christie (Revised izd.). Fontana Books. str. 189. ISBN 0-00-637474-3. 
  7. ^ Mon petit doigt m'a dit... (2005) na sajtu IMDb (jezik: engleski)