Upravni nadzor je posebna vrsta pravnog nadzora, a pravni nadzor je onaj nadzor koji se uspostavlja, reguliše i sankcioniše pravnim normama. Pravni nadzor obuhvata postupke koji su utvrđeni odgovarajućim propisima radi ostvarivanja zakonitosti i pravilnosti rada.

Vršenje upravnog nadzora je posebni oblik vršenja upravne delatnosti u kojem do izražaja dolaze ovlašćenja uprave kontrolnog karaktera. To znači da prilikom vršenja upravnog nadzora postoje dva subjekta, od kojih je jedan aktivni subjekt (upravni nadzor u našem slučaju vrši uprava) i drugi pasivni subjekt nad kojim se nadzor vrši. Aktivni subjekt utiče na budući rad pasivnog subjekta, tako što ga sistematski posmatra i ocenjuje a to se čini na osnovu unapred utvrđenih merila.[1]

Podela upravnog nadzora

uredi

Upravni nadzor se može podeliti u formalnom i materijalnom smislu. U formalnom smislu bitan je vršilac upravnog nadzora. Te stoga upravni nadzor u formalnom smislu je onaj nadzor koji vrši uprava. Upravni nadzor u materijalnom smislu polazi od nadzornih ovlašćenja kojima se nadzor vrši, što znači da je u ovom smislu upravni nadzor onaj nadzor koji se vrši upravnim ovlašćenjima, bez obzira koji ga subjekt vrši.

Zakon o državnoj upravi

uredi

Prema Zakonu o državnoj upravi Srbije čl.45 unutrašnji nadzor jeste nadzor koji organi državne uprave vrše nad drugim organima državne uprave i imaocima javnih ovlašćenja u vršenju poverenih poslova državne uprave. Isti član određuje podelu upravnog nadzora na:

  1. Nadzor nad radom sastoji se iz nadzora nad zakonitošću rada i nadzora nad svrsihodnošću rada organa državne uprave i imalaca javnih ovlašćenja u vršenju poverenih poslova državne uprave. Nadzor nad zakonitošću rada ispituje se sprovođenje zakona i drugih opštih akata, a nadzor nad svrsihodnošću rada-delatnost i ekonomičnost rada i svrsishodnost organizacije rada. Organ državne uprave ovlašćen je da u vršenju nadzora nad radom a) zahteva izveštaje i podatke o radu, b)utvrdi stanje izvršenja poslova, upozori na uočene nepravilnosti i odredi mere i rok za njihovo otklanjanje, c)izda instrukcije, d)nalozi preduzimanje poslova koje smatra potrebnim, e)pokrene postupak za utvrđivanje odgovornosti, f)neposredno izvrši neki posao ako oceni da se drugačije ne može izvršiti zakon ili drugi opšti akt, g)predlozi Vladi da preduzme mere na koje je ovlašćena.
  2. Inspekcijski nadzor vrši se preko upravne inspekcije neposrednim uvidom u pravne i faktičke situacije. Inspekcijskim nadzorom se vrši kontrola primene zakona od strane svih građana i pravnih lica, ali i kontrola primene zakona od strane samih organa uprave. Inspekcijskim nadzorom organi državne uprave ispituju sprovođenje zakona i drugih propisa neposrednim uvidom u poslovanje i postupanje fizičkih i pravnih lica, i zavisno od rezultata nadzora, izriču mere na koje su ovlašćeni (čl.18). Inspekcijski nadzor vrše inspekcijske službe. Najčešće su to posebni organi uprave koji se nazivaju inspektori i koji su najčešće nalaze u sastavu ministarstva. Zapravo ministarstva vrše inspekcijski nadzor preko posebno ovlašćenih službenih lica, inspektora. Postoje brojne inspekcije: tržišna, sanitarna, prosvetna, zdravstvena, poljoprivredna, veterinarska, saobraćajna, inspekcija rada, ekološka inspekcija upravna inspekcija... Sva njihova ovlašćenja kao i organizacija utvrđeni su posebnim zakonima i drugim propisima. Oni za svoj rad odgovaraju lično i o njemu obaveštavaju nadležna ministarstva. Inspektor posebno odgovara ako u vršenju nadzora ne preduzme, ne predlozi ili ne odredi meru za koju je ovlašćen, ili ne predlozi ili ne pokrene postupak pred nadležnim organom zbog utvrđene nepravilnosti, ili ako prekorači granice ovlašćenja. Pojedini poslovi inspekcijskog nadzora se mogu poveriti i organima teritorijalnih jedinica. Nad čijim radom nadzor vrši ministarstvo, odn. inspektor(čl.55.)

Upravna inspekcija

uredi

Upravna inspekcija vrši inspekcijski nadzor nad radom organa državne uprave. Ona vrši nadzor nad primenom zakona i drugih propisa u vezi sa državnom upravom u kancelarijskom poslovanju, kao i propisa o upravnom postupku koji se odnose na efikasnost i ažurnost u rešavanju upravnih stvari, kontroliše stručnu spremu zaposlenih koji vrše radnje u upravnom postupku, itd. Poslove upravne inspekcije vrši upravni inspektor koji mora biti stručno lice sa završenim pravnim fakultetom, položenim stručnim ispitom i najmanje pet godina radnog iskustva u tom stepenu obrazovanja.

Reference

uredi
  1. ^ prof. dr. Stevan Lilić, Upravno pravo, Beograd 2008.