Utilitaristički moral

Utilitaristički ili utilitarni moral je moral koji se zasniva na stavu da je imetak i sigurnost koji on pruža najvalidnija mera vrednosti koju čovek poseduje.

Karakteristike uredi

Ovaj tip moralnosti pretpostavlja materijalni status u odnosu na svaki drugi. Dakle, nije važno kakve osobine čovek ima, već koliko materijalnih dobara poseduje. Takođe, visoko se vrednuje i moć države i opšte blagostanje.[1] Prema informacijama sa sajta megatrend-info, Žorž Sorel je isticao tek dva različita morala; moral proizvođača, koji je opisao kao stvaralački, herojski i saradnički i moral potrošača koji je utilitaristički, konkurentski i koji teži profitu. Ovakav moral sve posmatra kao sredstvo a ne kao cilj.[2] Zapravo, prema nekim izvorima, dva glavna pogleda na svet su deontološki i utilitaristički moral.[3] Prema drugim autorima, ozbiljni rival ovakvom moralu je etika vrline i glavna razlika je što ova etika prednost daje karakteru, a utilitaristički moral postupcima.[4] Utilitaristički moral prihvata mogućnost da čovek kao jedinka žrtvuje čak i svoje najveće dobro, ali samo radi dobra drugih. Dakle, žrtva nije dovoljna sama po sebi i ona koja ne uvećava, ili nema tendenciju da uveća ukupno dobro, nema smisla. Iz ovoga proizilazi da je ideal utilitarističkog morala da čovek deluje onako kako bi voleo da drugi deluju i da zapravo voli ljude iz svog okruženja. Kao sredstvo da se dosegne ovaj ideal, korisnost bi nalagala, da zakoni i društvena uređenja što više usklade interese pojedinca i celine, a da obrazovanje i javno mnjenje budu usmereni ka postizanju takvog cilja. Tako postavljen utilitaristički moral ne ostavlja mnogo prostora protivnicima da pronađu nedostatke kojima bi favorizovali neki drugi moral.[5]

Kritike uredi

Marks je kritikovao ovakvu moralnost u svojim „Ranim radovima“, čak nazivajući ljude glupim, s obzirom da smatraju da je neki predmet njihov tek kada ga poseduju. Žorž Gurvič je smatrao da je buržoazija favorizovala ovakav moral. Branislav Nušić takođe daje svoje satirično viđenje takvog društva i takvog morala u svom delu „Pokojnik“.[1] Prema viđenju predstavnika SRS, utilitaristički moral je suprotstavljen demokratiji, altruizmu i hrišćanskom pogledu na svet. Oni ovakav moral predstavljaju kao anglosaksonski utilitarizam i dovode ga u vezu sa Džeremi Bentamom, koji je sliku sveta izgradio prema doživljaju prirode čoveka Tomasa Hobsa i Džona Loka, ali i pre njih je atinski poslanik Eufem takođe propagirao ovakav vid morala. Ovakav moral opisuju kao princip prema kome se bira „manje zlo“, ali ga smatraju destruktivnim i ilustruju politikom engleske kraljice Viktorije i njenog ratnog savetnika Dizraelija.[6]

Reference uredi

  1. ^ a b Mitrović, M. & Petrović, S. (1994) Sociologija. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva: Beograd
  2. ^ megatrend-info: Radni moral (word doc.)
  3. ^ MaturskiRadovi. net: „Teorija stvaralaštva - skripta“, Pristupljeno 27. 4. 2013.
  4. ^ Kojen Leon (2000) Vrline i pravila. Theoria, vol. 43, br. 1-2, pp. 7-43.
  5. ^ Što je utilitarizam?John Stuart Mill. (1806-1873)[mrtva veza], Pristupljeno 27. 4. 2013.
  6. ^ Sajt SRS: „Geopolitika totalitarnog liberalizma Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. jul 2009); 10) Utilitaristički moral protiv demokratije (Geopolitika Engleske imperije). dr Mila Alečković - Nikolić

Vidi još uredi