Utrehtska unija (hol. Unie van Utrecht) predstavlja sporazum potpisan 23. januara 1579. godine između nekoliko nizozemskih provincija. Ovim sporazumom provincije su se dogovorile da će udružiti sile kako bi proterali Špance iz zemlje, a pritom je regulisan i niz državnih pitanja na polju odbrane, oporezivanja i veroispovesti. Stoga se ovaj sporazum može smatrati pretečom ustava.

Utrehtska unija (svetloplava)

Za ovaj sporazum se takođe koristi i naziv „Proširena Unija“ zbog toga što čini dopunu takozvanoj „Opštoj uniji“ iz 1576. godine (Hentski mir). Prve provincije koje su potpisale sporazum bile su Helre i Zutfen, Holandija, Zeland, Utreht i Hroningen (Groningen) sa okolinom (Omelanden). Kasnije su im se još priključili Hent, Najmegen, Arnem, Frizija, Venlo, Amersfort, Iper, Antverpen, Breda, Briž sa okolinom (het Brugse Vrije), Lir i Drente. Brabantski gradovi Hertogenbos i Luven nisu se priključili Utrehtskoj uniji jer su bili pod španskom vlašću. Hertohenbos se u početku priključio obema unijama ali je nakon Pobune mačevalaca ostao samo u Araškoj uniji.

Unija se 1581. otcepila od Španije, a Vestfalskim mirom 1648. dobila nezavisnost i potom prihvatila naziv Holandija prema najvećoj i najbogatijoj provinciji.

Sporazum uredi

Sporazum je potpisan 23. januara u glavnoj sali Utrehtske katedrale koja danas predstavlja aulu Univerziteta u Utrehtu. Konačna verzija sporazuma je adaptacija nacrta Florisa Tina (Floris Thin). Prvi koji je potpisao sporazum bio je Jan od Nasaua, a posle njega to su učinila i četiri plemića od kojih je svaki bio predstavnik jednog okruga (kwartier) u Helreu (između ostalih i predstavnik Zutfena), međutim, ti plemići uopšte nisu imali ovlašćenje da to učine. Sporazum su poslednji potpisali predstavnici Holandije, Zelanda, Utrehta i Omelandena.

Sklapanjem Utrehtske unije, između ostalog, je ustanovljeno sledeće:

  • U spoljnoj politici će sve priključene provincije delovati kao jedna jedinstvena provincija: u unutrašnjoj politici svaka provincija zadržava privilegije;
  • Osnovana je zajednička vojska: ovim sporazumom takođe je regulisano i uvođenje obavezne vojne službe;
  • Provincije će se međusobno podržavati u borbi
  • Sve provincije će zajedno snositi polovinu troškova za finansiranje odbrane pograničnih gradova, zbog čega je uveden poseban porez;
  • Gradovi su obavezni da pruže smeštaj garnizonima. Ove troškove provincije će zajednički snositi;

U Holandiji i Zelandu donet je zakon o verskim slobodama. Preostali gradovi i provincije dobili su slobodu da samostalno vode versku politiku. U 'Deklaraciji' potpisanoj 1. januara 1579. godine se navodi da prijateljski naklonjeni gradovi i provincije koje žele da ostanu katoličke nisu uskraćene za učestvovanje u Uniji. Sporazum dalje sadrži odredbe o tome koje se odluke moraju izglasati jednoglasno a koje od strane većine. Takođe je utvrđena i pozicija namesnika (stadhouder) kao i način na koji bi se trebalo ophoditi prema potencijalnim razlikama u mišljenju.

Spoljašnje veze uredi