Faustina (361 – posle 366) je bila carica Rimskog carstva i treća žena cara Konstancija II. Glavni izvor za njenu biografiju je izveštaj istoričara Amijana Marcelina.[traži se izvor] Njeno poreklo je nepoznato.

Carica Faustina u poseti Svetoj Katarini u zatvoru, Matija Preti, Dejtonski institut za umetnost

Brak uredi

Car Konstancije II se njome oženio u Antiohiji 361. godine, posle smrti svoje druge žene Eusebije 360. godine.[traži se izvor] Amijan jednostavno izveštava da se brak dogodio dok je car Konstancije II zimovao u Antiohiji, praveći pauzu od tekućih rimsko-persijskih ratova. „U isto vreme Konstancije uze za ženu Faustinu, davno izgubivši Eusebiju“.[1]

Bila je trudna kada je car Konstancije II umro 3. novembra 361. godine, i kasnije rodila njihovu posmrtnu ćerku, Flaviju Maksimu Konstanciju, jedino dete cara Konstancija II. Konstancija se kasnije udala za cara Gracijana.[traži se izvor]

Udovica uredi

Faustina je 28. septembra 365. godine, bila prisutna kada je Prokopije primio insignije carskih obreda u Carigradu. Faustina i prisustvo njene male ćerke sugerisale su da je Prokopije bio zakoniti naslednik Konstantinove dinastije koja je još uvek bila poštovana.[traži se izvor].

Amijan smatra da je Prokopijeva zamisao bila da preko prisustva carice Faustine i princeze Konstancije na njegovom krunisanju obezbedi lojalnost i podršku naroda njegovom uzdizanju na presto:

Valens je pozvao svoje trupe i, pridruživši se njemu Lupicinu i snažnoj pomoćnici, pohitao je u Pesin, nekadašnji grad Frigije, a sada u Galatiji. Pošto je bezbedno postavio ovo mesto da ne bi pretrpeo iznenađenje u tim krajevima, krenuo je uz podnožje uzvišene planine zvane Olimp, i preko stenovitih puteva, prema Likiji, planirajući da napadne Gomoarija, dok je on tu lutao u polusnu. Ali on [Valens] je naišao na opšti i uporni otpor, posebno zbog toga — što je njegov neprijatelj (kao što je pomenuto) i u maršu i kada su bili skoro u borbenom redu, nosio je sa sobom u nosiljci Konstancijevu kćerku i njenu majku Faustinu, i time rasplamsavao strasti vojnika da se hrabrije bore u odbrani carskog staleža, za koji je tvrdio da polaže pravo.“[traži se izvor]

Posle bitke kod Tijatire i Prokopijevog pada 366. godine, carica Faustina se više ne pominje.

Reference uredi