Fahd od Saudijske Arabije
Fahd od Saudijske Arabije (arap. فهد بن عبد العزيز ال سعود, rođen 1921. ili 1923. u Rijadu; † 1. avgust 2005.) je sin Abd el-Aziz ibn Sauda, bio je peti kralj Saudijske Arabije od 1982. do svoje smrti.[1] On je sin kralja Ibn Sauda, osnivača dinastije. Fahd je 1995. godine doživeo ozbiljan moždani udar koji ga je sprečio da obavlja svoje službene dužnosti. Nasledio ga je njegov polubrat, princ Abdulah, regent od 1996. godine.[2]
Kralj Fahd od Saudijske Arabije | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1923. |
Mesto rođenja | Rijad Sultanat Nadžd, Saudijska Arabija |
Datum smrti | 1. avgust 2005.81/82 god.) ( |
Mesto smrti | Rijad Sultanat Nadžd, Saudijska Arabija |
Grob | El Oud Rijad |
Porodica | |
Roditelji | Abdulaziz ibn Saud Hasa ibn Ahmed Sudajria. |
Dinastija | Saud |
Kralj Saudijske Arabije | |
Period | 13. jun 1982 – 1. avgust 2005. |
Prethodnik | Halid el Saud |
Naslednik | Abdulah Abdulaziz |
Prestolonaslednik | |
Period | 25. mart 1975 — 13. jun 1982. |
Prethodnik | Halid el Saud |
Naslednik | Abdulah Abdulaziz |
Premijer Saudijske Arabije | |
Period | 13. jul 1982 — 1. avgust 2005. |
Prethodnik | Halid el Saud |
Naslednik | Abdulah Abdulaziz |
Regent | Halid el Saud |
Ministar unutrašnjih poslova | |
Period | 1962 — 1975 |
Prethodnik | Fajsal ibn Turki el Saud |
Naslednik | Naif Abdulaziz |
Regent | Fajsal el Saud |
Ministar prosvete | |
Period | 1953 — 1962 |
Prethodnik | Kancelarija osnovana |
Naslednik | Abdulah ibn Saleh ibn Obajd |
Regent | Saud Abdulaziz |
Biografija
urediFahd je bio najstariji od sedmorice Sudajri, sinova kralja Abdulaziza i Hase ibn Ahmed El Sudajri. Bio je ministar obrazovanja od 1953. do 1962. godine, za vreme vladavine kralja Sauda. Potom je bio ministar unutrašnjih poslova od 1962. do 1975. godine, na kraju vladavine kralja Sauda i tokom vladavine kralja Fajsala. Imenovan je za prestolonaslednika kada je njegov polubrat Halid postao kralj posle ubistva kralja Fajsala 1975. godine. Fahd se smatrao de fakto vođom zemlje tokom vladavine kralja Halida, delom zbog njegovog lošeg zdravlja.
Nakon smrti kralja Halida 1982. godine, Fahd je stupio na tron. Zaslužan je za uvođenje Osnovnog zakona Saudijske Arabije 1992. godine.[3]
Mladost i obrazovanje
urediPrinc Fahd pohađa Školu prinčeva u Rijadu, školu koju je osnovao njegov otac za obrazovanje kraljevske porodice. Fahd je učio uz mentore uključujući šeika Abdula Ganija Hajata. Zatim je pohađao Institut za religijske studije u Meki.
Fahd je bio na svom prvom državnom putovanju u inostranstvu (u Njujorku) da bi prisustvovao otvaranju plenarne sednice UN, na kojoj je pratio svog brata Fajsala koji je tada bio ministar spoljnih poslova. 1945. godine.
Princa Fahda je sa 30 godina, njegov otac unapredio u ministra obrazovanja 1953. godine. Iste godine otišao je u svoju prvu zvaničnu posetu da predstavlja dinastiju Saud na krunisanju kraljice Elizabete II. Predvodi saudijsku delegaciju u Arapskoj ligi, pokazujući tako svoju visoku službu u poslovima kraljevine 1959. godine. Fahd je dobio ključnu funkciju ministra unutrašnjih poslova 1962. godine, a zatim pet godina kasnije funkciju drugog potpredsednika vlade.
Kralja Fajsala je ubio jedan od njegovih nećaka 25. marta 1975. godine. Njegov polubrat Fahd je tada postao prestolonaslednik i prvi zamenik premijera kralja Halida.
Vladavina
urediKralj Halid je preminuo 13. juna 1982. godine, a Fahd stupa na tron i imenuje svog polubrata Abdulaha za prvog potpredsednika vlade. Kralj Fahd se proglasio 1986. godine „čuvarom dve svete džamije“, dva od tri sveta islamska mesta na saudijskoj teritoriji: Meka i Medina.
Primio je peticiju 6. novembra 1990. godine, od nekoliko žena uključujući Ajšu El Manu da ukine zabranu vožnje ženama. Demonstracije koje su pratile peticiju brzo su obuzdane i onima koji su učestvovali zabranjeno je da napuste teritoriju, a oni koji su bili na državnim poslovima su otpušteni. U vreme Zalivskog rata dozvolio je postavljanje stalnih baza za američku vojsku, što mu je donelo izvesne kritike u svojoj zemlji pa čak i prilično velike demonstracije 1993. godine.[4]
Doživeo je iscrpljujući moždani udar 1995. godine, nakon čega nije mogao da nastavi da obavlja pune službene dužnosti. Njegov polubrat prestolonaslednik Abdulah bio je de fakto regent kraljevstva i nasledio je Fahda na mestu kralja nakon njegove smrti 2005. Sa 23 godine vladavine, Fahd ostaje saudijski kralj sa najdužom vladavinom.
Kralj Fahd je hospitalizovan 27. maja 2005. godine, u teškom stanju zbog infekcije pluća i preminuo je 1. avgusta 2005. godine.[5]
Vidi još
urediReference
urediLiteratura
urediSpoljašnje veze
urediMediji vezani za članak Fahd od Saudijske Arabije na Vikimedijinoj ostavi