Formulativnost (formula, lat. pravilo, propis) je tehnika stvaranja i oblikovanja usmene književnosti pomoću formula. Formulativnost potiče iz samog odnosa stvaralac-tradicija koji je recipročan, i u kome je usmena tradicija dominantna.

Koristeći formule narodni stvaralac stvara polivalentne strukture koje se kasnije mogu nebrojeno puta upotrebiti u različitim kontekstima. Formule olakšavaju improvizaciju i predctavljaju vid umetničkog uopštavanja i apstrahovanja - rezultat vekovnog odabira i tipizacije.

Po Periju i Lordu, zapadnim proučavaocima srpske usmene književnosti, formula je izraz ili grupa reči koja se upotrebljava pod istim uslovima da bi se izrazila određena zamisao ili osnovna ideja.

Po svojoj suštini formulativnost se deli na izražajnu i sadržinsku. Izražajna formulativnost ograničava se na stvaranje zvučanja, stilskih figura, leksike, sintakse, ritmike i kompozicije. Rezultati izražajne formulativnosti su stalni epiteti, poređenja, slovenska antiteza i gradacija. Rezultati sadržinske formulativnosti su motiv, sklop motiva, tipski likovi, ustaljeni likovi i situacije, običaji, verovanja i pravila ponašanja.

Vidi još

uredi