Fransoa Boš (rođen 16. oktobra 1956. u gradu Luksemburgu) [1] je luksemburški političar. Član je Komore poslanika i gradskog veća i odbornik Grada Luksemburga. Vođa Zelenih u Komori poslanika.

Fransoa Boš
Lični podaci
Datum rođenja(1956-10-16)16. oktobar 1956.(67 god.)
Mesto rođenjaLuksemburg (grad), Luksemburg
DržavljanstvoVeliko Vojvodstvo Luksemburg
Profesijapolitičar
Potpredsednik Vlade Velikog Vojvodstva Luksemburg
2019 — trenutno.
MonarhAnri
PremijerGzavije Betel
PrethodnikFeliks Brac

Boš je prvi put izabran u Komoru poslanika na parlamentarnim izborima 1989. godine. Dana 11. oktobra 1992. podneo je ostavku, [1] zajedno sa Žanom Husom, u skladu s dogovorenim sistemom rotacije Zelenih, omogućavajući drugim kandidatima da rade kao poslanici. Na lokalnim izborima 1993. godine, Boš je izabran u gradasko veće Grada Luksemburga (počevši od 1. januara 1994. godine) i vratio se u Komoru poslanika sledeće godine. Godine 1999. Boš je završio na drugom mestu posle Renea Vagenera među kandidatima Zelenih u Centralnoj izbornoj jedinici, s tim da su tada obojica izabrani. [2]

Godine 1999. Boš je bio član i osnivač grupe za borbu protiv slobodne trgovine i poreza na transakcije ( Tobin Taksa ), ATTAC Lukembourg, i jedini član parlamenta Luksemburga koji je ovo podržao. [3] Na izborima 2004. godine, Boš se sa solidnom prednošću našao na listi Zelenih sa poboljšanim rezultatom za stranku (završio je na petom mestu među svim kandidatima) i uredno se vratio u Komoru poslanika. [4] Dana 3. avgusta 2004. Boš je takođe postao vođa poslaničke grupe Zelenih u Komori. [1] Na gradskim izborima 2005. godine, koalicija Demokratska stranka (DS) - Hrišćansko-socijalna narodna stranka (HSNS) u Luksemburgu se raspala i utrla put koaliciji DS-Zeleni, sa čije liste je Boš imenovan za odbornika .

Kao predsedavajući Parlamentarne komisije za kontrolu Luksemburške tajne službe (SREL) pokrenuo je krajem 2012. istragu navodnih tajnih snimaka premijera Žan-Kloda Junkera i velikog vojvode Anrija . [5] Ova istraga je brzo ispolitizovana i mutirana u istražnu komisiju za tajne službe, kojom je predsedavao poslanik socijalista Aleks Bodri i optužena za istraživanje aktivnosti i nadzora SREL-a. Međutim, u čudnom zaokretu, Bošu i ostalim članovima Parlamentarne kontrolne komisije bilo je dopušteno da se pridruže ovoj „istražnoj komisiji“ koja je bila pravno odgovorna za istragu SREL-a i njegov nadzor, što uključuje i samu parlamentarnu kontrolnu komisiju. [6] Komisija za istrage bila je preplavljena ilegalnim političkim akcijama i upitnim pravnim taktikama, uključujući česta hapšenja novinara i politički motivisane policijske racije, do tačke da je poslanik HSNS-a Mišel Volter pozvao novinare državne radio stanice 100,7 da otkriju svoje izvore, za koje se sumnjalo da su kolege koji nisu poslanici HSNS-a i koji su izmišljali informacije o tajnim dosijeima SREL-a kako bi odgovarali njihovom dnevnom redu. [7] Dana 20. juna 2013, Boš je u luksemburškoj štampi objavio svoj nacrt izveštaja iz komisije gde je svu krivicu preneo na premijera dok Parlamentarna kontrolna komisija uopšte nije bila kriva. [8]

Reference uredi

  1. ^ a b v „François Bausch”. Chamber of Deputies. Arhivirano iz originala 22. 12. 2004. g. Pristupljeno 10. 4. 2009. 
  2. ^ „1999: Circonscription Centre”. Service Information et Presse. 7. 4. 2009. Pristupljeno 10. 4. 2009. 
  3. ^ „Luxembourg Official Journal, page 42, ATTAC Statutes” (PDF). Pristupljeno 27. 6. 2014. 
  4. ^ „2004: Circonscription Centre”. Service Information et Presse. 7. 4. 2009. Pristupljeno 10. 4. 2009. 
  5. ^ „Control commission investigating secret service Juncker tapes, 29/11/12”. Wort.lu. 29. 11. 2012. Arhivirano iz originala 02. 12. 2012. g. Pristupljeno 27. 6. 2014. 
  6. ^ „Enquiry commission to debate Juncker's responsibility in secret service scandal, 21/06/13”. Wort.lu. 21. 6. 2013. Arhivirano iz originala 16. 10. 2013. g. Pristupljeno 27. 6. 2014. 
  7. ^ Published on Friday, 14 June 2013 at 18:12 (14. 6. 2013). „MP's permission to reveal press sources creates controversy”. Wort.lu. Arhivirano iz originala 17. 06. 2013. g. Pristupljeno 27. 6. 2014. 
  8. ^ „SREL : le rapport qui accable Juncker (SREL: The Report that Overwhelms Juncker), 21/06/13”. Lequotidien.lu. 21. 6. 2013. Arhivirano iz originala 24. 6. 2013. g. Pristupljeno 27. 6. 2014.