Francuska ulica (Beograd)

улица у Београду
FRANCUSKA
ulica
Opština Stari grad
Početak Trg Republike
Kraj Ulica cara Dušana
Dužina 650 m
Širina 23 m
Stvorena 1872.
Nazvana 1930
Stari nazivi Vršačka i Glumačka, Pozorišna

Francuska ulica prostire se na teritoriji Gradske opštine Stari grad u Beogradu, od Trga Republike i Narodnog pozorišta do Ulice cara Dušana.

Ime ulice

uredi

Francuska ulica nosi naziv u čast vuševekovnog prijateljstva našeg naroda sa Francuskom Republikom, duhovnim središtem filozofske, etičke, socijalne i političke misli. Od davnina je francuski intelektualni život ispunjavala borba protiv dogmatizma i težnja ka izgradnji društva vladavine razuma, a protiv apsolutizma, privilegija i društvenih predrasuda, na čemu je i utemeljen obrazac građanskog parlamentarizma ove države.

Francuski univerziteti nadaleko su poznati i cenjeni širom sveta, a francuska književnost, umetnost i moda dominantni su kulturni uticaji u Evropi i šire. Francuski jezik cenjen je kao jezik intelektualnih i naučnih krugova i diplomatije, a proklamovanjem načela narodnosti Francuska je posredno doprinela oslobađanju i ujedinjenju naroda.

Prvi susreti Francuza i Srba dešavaju se još za vreme Prvog krstaškog rata (XI vek), kada je kroz Beograd prolazio Gotije San-Savoar i Petar iz Amijena. Poznato je i francusko poreklo Jelene, žene kralja Uroša I, koja je bila u rodbinskim vezama sa Karlom I i II, napuljskim kraljevima iz dinastije Anžu.

Politički odnosi Srbije i Francuske formalizovani su 1838. godine kada je otvoren francuski konzulat u Beogradu, a srpski državnik Ilija Garašanin u svom programu spoljno-političke akcije Srbije potencirao je Francusku kao politički oslonac i model. Na kongresima velikih sila Francuska je, u više navrata, podržavala Srbiju: u Parizu 1856. godine, pa 1862. nakon turskog bombardovanja, zatim 1867. godine u kontekstu rešavanja gradskih pitanja, u momentu kada su turski garnizoni napuštali Beograd i druge gradove. Podršku je Srbija dobila od Francuske i na Berlinskom kongresu 1878. godine, kada je priznata nezavisnost i proširene teritorijalne granice tadašnje države.

Takođe ne treba zaboraviti i da je prvi strani instruktor srpske vojske bio francuski pukovnik Ipolit Monden, te da je prvu železničku prugu u Srbiji izgradilo jedno francusko društvo. Takođe je u nizu godina Francuska država našuu obezbeđivala zamašnim zajmovima, kao i nesebičnom pomoći u reorganizaciji i preoružavanju vojske, te saniciji raznih gubitaka nakon ratova. Tokom povlačenja srpske vojske preko Albanije najveći deo srpske vojske prebacivali su upravo francuski brodovi do Krfa i dalje do Solunskog fronta. Odatle je skupa sa francuskom vojskom, srpska vojska dejstvovala ka Zapadnom frontu. Zajedničkim snagama front je probijen i Centralne sile su prinuđene na kapitulaciju. Takođe je za vreme Prvog svetskog rata Francuska prihvatila brojne izbeglice sa decom, bolesne i ranjene iz Srbije, i zauzimanjem iz francuskih političkih i kulturnih krugova ukazano je na značaj pobeda, ali i stradanja srpskog naroda tokom rata u celom civilizovanom svetu.

Posle Prvog svetskog rata od Francuske je dobijen nov veliki zajam za konsolidovanje državnih finansija, omogućeno je školovanje srpskim studentima na francuskim univerzitetima, a francuske humanitarne organizacije pružile su nesebičnu pomoć našim građanima. Francuska vlada je za stradanja u ratu odlikovala Beograd ordenom „Legije časti”, dok je glavnokomandujući general sa Solunskog fronta, Franše d’Epere, proglašen za počasnog vojvodu Jugoslovenske vojske.

U znak priznanja za pomoć u najtežim momentima u Beogradu je podignut Spomenik zahvalnosti Francuskoj, koji simbolizuje „Francusku kao pobednicu i zaštitnicu slabih” (B. Popović). 1921. godine osnovano je Društvo prijatelja Francuske, a 1925. u jugoslovenskim školama priređen „Francuski dan”. Između dva rata u Beogradu je radila Francusko-srpska knjižara A. Popovića, a posle Drugog svetskog rata otvoren je Francuski kulturni centar.[1]

U Univerzitetskoj biblioteci „Svetozar Marković“ u Beogradu 2015. otvoren je Frankofoni centar za univerzitetsku uspešnost, koji je osnovan uz pomoć donacije Univerzitetske agencije za Frankofoniju (AUF). Frankofoni centar je obrazovni prostor opremljen najsavremenijim nastavnim sredstvima i opremom, koji je otvoren za sve studente, nastavnike, naučnike, istraživače i druga zainteresovana lica, sa ciljem da se kontinuirano i stručno radi na širenju i razvoju frankofone nauke i kulture, kao i na predstavljanju naučnih i kulturnih dostignuća.[2]

Istorija

uredi

Francuska ulica postoji od 1872. godine, a do danas je u nekoliko navrata menjala ime. U prvo vreme, od 1872. do 1896. godine, ovu ulicu su činila dva dela trase:

Od 1896. godine ove dve ulice su spojene i tako dobijena trasa dobila je nov naziv: Pozorišna ulica. Tako je to ostalo sve do 1930. godine, kada je ime ulice promenjeno u Francuska. Danas je, pak, ova prvobitna trasa podeljena, tako da se Francuska ulica prostire od Trga Republike do Ulice cara Dušana, a u produžetku se ka Dunavskoj ulici dalje nastavlja Ulica Žorža Klemansoa.

Od Trga Republike do Ulice cara dušana Francuska ulica se seče sa Ulicom braće Jugovića, Siminom ulicom, Gospodar Jevremovom i Ulicom Strahinjića Bana. Paralelna sa njom prostiru se Dositejeva ulica levo, a desno delom Ulica Emilijana Joksimovića i Skadarska ulica.

Susedne ulice

uredi

Značajni objekti

uredi

Ambasada Republike Grčke, Francuska 33

Asocijacija medija, Francuska 5

BNP - nafta i naftni derivati, Francuska 12

Centralni dom vojske Srbije, Francuska 2

Kuća Nikole Pašića, Francuska 21

Narodno pozorište Beograd, Francuska 3

Osnovna škola Skadarlija, Francuska 26

Restoran Klub književnika, Francuska 7

Udruženje baletskih umetnika Srbije, Francuska 3

Udruženje građana Treći trg, Francuska 7

Udruženje književnih prevodilaca Srbije, Francuska 7

Udruženje književnika Srbije, Francuska 7

Udruženje manekena Srbije, Francuska 5

Udruženje orkestarskih umetnika Srbije, Francuska 3 [4]

Gradski prevoz

uredi

Francuskom ulicom saobraćaju vozila gradskog saobraćaja na linijama:

24 DORĆOL (SRC MILAN MUŠKATIROVIĆ) - NEIMAR

26 DORĆOL /DUNAVSKA/ - BRAĆE JERKOVIĆ

37 PANČEVAČKI MOST /ŽELEZNIČKA STANICA/ - KNEŽEVAC

43 TRG REPUBLIKE - KOTEŽ

44 TOPČIDERSKO BRDO (SENjAK) - VILINE VODE - DUNAV STANICA[5]

Galerija

uredi

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Ulice i trgovi Beograda, knj. 2, N-Š. Beograd: Biblioteka grada Beograda. 2004. str. 781—782. 
  2. ^ „Frankofoni centar za univerzitetsku uspešnost”. Arhivirano iz originala 09. 12. 2021. g. Pristupljeno 09. 12. 2021. 
  3. ^ Radojević, Danilo M. (1966). Beograd i njegove ulice. Beograd: Turistička štampa - Naučno delo. 
  4. ^ „Plan plus”. Pristupljeno 09. 12. 2021. 
  5. ^ „DNEVNE LINIJE”. gsp.rs. Pristupljeno 06. 12. 2021.