Frederik Barter (engl. Frederic Crosby Bartte, Manila, 10. septembar 19145. maj 1983, San Antonio) bio je američki lekar, endokrinolog poznat po prvim opisima sindroma neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona (SIADH),[1][2] i Barterovog sindroma.[3][4]

Frederik Barter
Lični podaci
Datum rođenja(1914-09-10)10. septembar 1914.
Mesto rođenjaManila, Filipini
Datum smrti5. maj 1983.(1983-05-05) (66 god.)
Mesto smrtiSan Antonio, SAD
Naučni rad
PoljeEndokrinologija
Poznat poBarterov sindrom

Eponimi

uredi
Barterov sindrom (engl. Bartter's syndrome)

Bolest koja se karakteriše; niskim nivoom kalijuma u krvi (hipokalijemijom koja nastaje zbog gubitka kalijuma preko tubularnog sistema bubrega), povišenom reninskom aktivnošću plazme, izlučivanjem aldosterona i normalnim arterijskim krvnim pritiskom.[5]

Gitelmanov sindrom (engl. Gitelman's syndrome)

Autozomno recesivno oboljenje bubrega koje se karakteriše hipokalemijom metaboličkom alkalozom sa hipokalciurijom i hipomagnezijemiom.[6] Sindrom je uzrokovan mutacijama gena za tiazidsenzitivni natrijum-hloridni simporter (takođe poznat kao Na+-Cl− kotransporter, skraćeno NCC ili NCCT, ili kao tiazid-senzitivni Na+-Cl− kotransporter, TSC), koji se nalazi u distalnom zavijenom bubrežnom kanaliću bubrega.[7]

Švarc—Barterov sindrom (engl. Schwarts-Bartter syndrome (William Benjamin Schwartz))

Bolest koja se karakteriše neprimerenim lučenjem hormona zadnjeg režnja hipofize ADH (antidiuretski hormon).[8]

Život i karijera

uredi

Rođen je na Filipinima u gradu Manila 10. septembra 1914. Sa 13 godina otputovao je u SAD na školovanje. Nakon što se privremeno (na godinu dana) vratio na Filipine, ponovo je otišao u SAD na studije medicine u Harvardu gde je diplomirao 1940.

Od 1951. radio je na američkom institutu „National Institutes of Health” u kome je 1957. prvi je opisao uzrok neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona, a 1967. opisao je sindrom koji će kasnije biti nazvan po njemu Barterov sindrom.

Godine 1978. preselio se u San Antonio, gde je radio u „Health Science Center” Univerziteta u Teksasu sve do svoje smrti.

Priznanja

uredi
  • 1986. U znak priznanja za Barterov doprinos nauci, Američko društvo za istraživanje kosti i minerala (American Society for Bone and Mineral Research) ustanovilo je nagradu sa njegovim imenom, Frederic C. Bartter Award, koja se dodeljuje za izvanredna dostignuća u kliničkom istraživanju.

Bibliografija

uredi
  • P. Pronove, R. C. MacCardle, F. C. Bartter: Aldosteronism, hypokalemia, and a unique renal lesion in a five year old boy. Acta Endocrinologica. Supplement 6, Copenhagen, 1960, 51: 167-168.
  • F. C. Bartter, P. Pronove, J. R. Gill Jr, R. C. MacCardle: Hyperplasia of the juxtaglomerular complex with hyperaldosteronism and hypokalemic alkalosis: a new syndrome. American Journal of Medicine, New York, 1962, 33: 811-828.

Izvori

uredi
  1. ^ „Syndrome of Inappropriate Antidiuretic Hormone Information on Healthline”. Arhivirano iz originala 9. 7. 2011. g. Pristupljeno 11. 4. 2011. 
  2. ^ „Syndrome of Inappropriate Antidiuretic Hormone Secretion (SIADH) - My Child Has - Children's Hospital Boston”. Arhivirano iz originala 4. 12. 2010. g. Pristupljeno 11. 4. 2011. 
  3. ^ Bartter FC, Pronove P, Gill JR Jr, MacCardle RC (1962). „Hyperplasia of the juxtaglomerular complex with hyperaldosteronism and hypokalemic alkalosis. A new syndrome”. Am J Med. 33 (6): 811—28. PMID 13969763. doi:10.1016/0002-9343(62)90214-0.  Reproduced in Bartter FC, Pronove P, Gill JR, MacCardle RC (1998). „Hyperplasia of the juxtaglomerular complex with hyperaldosteronism and hypokalemic alkalosis. A new syndrome. 1962”. J. Am. Soc. Nephrol. 9 (3): 516—28. PMID 9513916. 
  4. ^ Wilson & Delea 1990, str. 2–25
  5. ^ Clive DM. Bartter’s syndrome: the unsolved puzzle. Am J Kidney Dis 1985;25:813-23.
  6. ^ Simon DB, Nelson-Williams C, Bia MJ, Ellison D, Karet FE, Molina AM, Vaara I, Iwata F, Cushner HM, Koolen M, Gainza FJ, Gitleman HJ, Lifton RP (januar 1996). „Gitelman's variant of Bartter's syndrome, inherited hypokalaemic alkalosis, is caused by mutations in the thiazide-sensitive Na-Cl cotransporter.”. Nat. Genet. 12 (1): 24—30. PMID 8528245. doi:10.1038/ng0196-24. 
  7. ^ Mastroianni N, De Fusco M, Zollo M, Arrigo G, Zuffardi O, Bettinelli A, Ballabio A, Casari G (August 1996). „Molecular cloning, expression pattern, and chromosomal localization of the human Na-Cl thiazide-sensitive cotransporter (SLC12A3)”. Genomics. 35 (3): 486—93.
  8. ^ F. C. Bartter, W. B. Schwartz: The syndrome of inappropriate secretion of antidiuretic hormone. American Journal of Medicine, New York, 1967, 42: 790-806.

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi