Fridrih Oman

аустријски архитекта

Fridrih Oman (nem. Friedrich Ohmann; Lavov, 21. decembar 1858Beč, 6. april 1927) bio je austrijski arhitekta poznat po svom istoricističkom stilu.

Fridrih Oman (1920)

Život i delo

uredi
 
Muzej Severne Bohemije u Liberecu

Fridrihov otac je bio građevinski službenik. Godine 1877. Fridrih je započeo studije arhitekture na Tehničkom univerzitetu u Beču. Njegovi profesori bili su, izme

u ostalih, Hajnrih fon Ferstel i Karl Kenig. Da bi usavršio svoju kreativnost, upisao se na Akademiju likovnih umetnosti i studirao kod Fridriha fon Šmita.

Od 1889. do 1899. bio je profesor dekorativne arhitekture na Akademiji za umetnost, arhitekturu i dizajn u Pragu i učestvovao je u nekoliko projekata restauracije. 1898. zajedno sa Jozefom Hakhoferom, kreirao je projekte za mostove i njihove povezane strukture na reci Vin, čiju je izgradnju i nadgledao.

Fridrih Oman je radio kao umetnički direktor za Novi Hofburg od 1899. do 1907. godine. Njegovi projekti uključivali su Kuću palmi (nem. Palmenhaus), staklenik u parku Burg garten na bečkom Ringu. Potom je radio na projektu spomenika carici Jelisaveti Austrijskoj, u Folksgartenu, sa statuom Hansa Biterliha.[1]

1904. Oman je postao šef majstorske klase za arhitekturu na Akademiji likovnih umetnosti u Beču.

Početkom 1918. predstavio je prve nacrte velikog spomenika posvećenog caru Francu Jozefu, za koji je mislio da će biti logičan dodatak Zavetnoj crkvi, ali projekat nikada nije sproveden.[2]

Od grada Beča dobio je „počasni grob“ u Središnjem bečkom groblju. Po Omanu je nazvana jedna ulica u bečkom okrugu Debling.

Izvori

uredi
 
Palmenhaus u centru Beča
  1. ^ „Archiweb - Bedřich Ohmann”. www.archiweb.cz (na jeziku: češki). Pristupljeno 2023-01-05. 
  2. ^ Clipping from the Tägliche Rundschau, 18 July 1918 @ Wienbibliothek im Rathaus

Dodatna literatura

uredi
  • Rajnhard Piringer: Fridrih Oman (1858–1927), protagonista »genius loci«, o tradiciji i novim počecima od ranih radova do velikih bečkih projekata (1884–1906/07).(Reinhard Pühringer: Friedrich Ohmann (1858–1927), Protagonist des »genius loci«, zu Tradition und Aufbruch vom Frühwerk bis zu den Wiener Großprojekten (1884–1906/07). Dissertation from the Institute for Art History, University of Vienna, 2002)
  • Rajnhard Piringer: Fridrih Oman (Reinhard Pühringer (1999), "Ohmann, Friedrich", Neue Deutsche Biographie (in German), vol. 19, Berlin: Duncker & Humblot, pp. 492–493)
  • R. Šahel: Oman Fridrih, u Austrijskom biografskom leksikonu 1815-1950 (R. Schachel: Ohmann Friedrich. In: Österreichisches Biographisches Lexikon 1815–1950 (ÖBL). Band 7, Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften, Wien 1978. ISBN 3-7001-0187-2. str. 220.).
  • Feliks Čajke (izdavač) Istorijski leksinkon Beč. (Felix Czeike (Hrsg.): Historisches Lexikon Wien. Band 4, Kremayr & Scheriau, Wien 1995. ISBN 3-218-00546-9. str. 446.).

Spoljašnje veze

uredi