Haseki sultanija (tur. Haseki Sultan; osm. tur. خاصگی سلطان) bila je titula za konkubine sultana Osmanskog carstva koje su bile najvišeg ranga u haremu i koje su sultanu rodile princa (tur. şehzade). Haseki u prevodu znači glavna ili najomiljenija.

Sultanija Hurem (rođ. Aleksandra Lisovska) bila je jedna od najmoćnijih haseki sultanija koja je Sulejmanu Veličanstvenom rodila čak petoro dece i aktivno učestvovala u politici Osmanskog carstva.

Haseki sultanije su imale veoma važno mesto u carskoj palati, bile su najmoćnije žene u haremu odmah nakon valide sultanije, odnosno majke sultanije, majke sultana. One su često imale odaje blizu odaja sultana i imale su stipendije velikih iznosa u odnosu na ostale žene u haremu.

Prva žena koja je nosila ovu titulu bila je sultanija Hurem, zakonita žena sultana Sulejmana Veličanstvenog.[1] Titulu je upravo zbog nje uveo sultan pošto ju je oslobodio i oženio 1534. godine i time je uzdigao njen status u haremu do nivoa koji se može porediti sa evropskim kraljicama. Ona je tada postala žena najvišeg ranga u carstvu, pošto je sultanova majka, Valide sultanija Ajše Hafsa, preminula pre Sulejmanove ženidbe. Hurem je dobivši ovu titulu stekla najviši status u haremu i upravljala je njime.

Iako su Haseki sultanije bile žene sultana, one su takođe imale veliki uticaj na budućeg naslednika trona Osmanskog carstva jer su bile zadužene za njegovo vaspitanje i obrazovanje. Od perioda Sulejmana Veličanstvenog, Haseki sultanije su imale učešća u donošenju političkih i državnih odluka u Osmanskom carstvu skoro dva veka. Često su imale veliki uticaj kako na vladara, tako i na svog princa kada bi postao sultan, a one Valide sultanije. Zbog velikog značaja i uticaja žena u tom periodu istoričari su to razdoblje u istoriji Osmanskog carstva nazvali sultanatom žena.

Nakon smrti sultanije Hurem i dolaska na presto njenog sina, Selima, praksa je bila da sultan ima jednu Haseki sultaniju, a Selim je tu titulu dodelio svojoj omiljenoj konkubini, sultaniji Nurbanu. Ona je vladala Selimovim haremom zajedno sa njegovom sestrom, sultanijom Mihrimah, usled smrti njegove majke pre njegovog dolaska na tron. Takođe, Nurbanu je imala i politički uticaj kao i savetodavnu ulogu, pošto ju je Selim izuzetno cenio zbog njene inteligencije i mudrosti. Veliki broj istoričara smatra da ju je Selim i oženio posle dolaska na tron, pa je verovatno bila i zakonita žena sultana kao i njena prethodnica.

Nakon smrti sultana Selima II, na tron dolazi njegov i Nurbanin sin, Murad, a Haseki sultanija postaje njegova omiljena konkubina, sultanija Safije. Ipak, u ovo vreme polako počinje da opada uticaj Haseki sultanija, a glavni razlog za to je što je Muradova majka, sultanija Nurbanu, bila živa u vreme njegovog dolaska na presto i postala je Valide sultanija čime je njen uticaj u haremu bio veći od uticaja Haseki sultanije. Osim toga, Murad je veoma cenio svoju majku i uvek je slušao njene političke savete dok se isto ne može reći za njegov odnos sa sultanijom Safije čije je savete samo povremeno slušao. Uticaj sultanije Safije porastao je nakon smrti sultanije Nurbanu, ali i dalje nije bio na nivou njenih prethodnica, jer ona nije bila upravnica harema već je tu ulogu dobila Džanfeda hatun, kalfa koja je bila u službi sultanije Nurbanu još od vremena dok je bila deo harema princa Selima, a Safije je imala pomoćnu ulogu u vođenju harema.

U vreme vladavine Safijinog sina, sultana Mehmeda III, titulu Haseki sultanije nije nosila nijedna konkubina najviše zbog straha tada Valide sultanije Safije koja se plašila mogućeg uticaja konkubina njenog sina. Ipak, on je imao dve značajne konkubine, sultanije Halime i Handan, koje su mu rodile muške potomke, ali u vreme njegove vladavine njihov uticaj je bio ograničen zbog prevelikog pritiska sultanije Safije. Sultanija Halime je po svemu sudeći bila sultanova omiljena konkubina, ali nije dobila titulu Haseki sultanije.

Po dolasku na presto sultana Ahmeda I, njegova majka, Valide sultanija Handan, vodila je harem, ali je ubrzo preminula. Ovo je ostavilo prostora za veći uticaj Ahmedovih konkubina. Od njegovih konkubina, kao omiljena se izdvaja sultanija Kosem, koja se vremenom uzdigla do ranga Haseki sultanije i bila je jedina sa tom titulom u haremu sultana, pa je tako imala najviši status u haremu. Takođe je zajedno sa Hadži Mustafa agom upravljala haremom.

U godinama nakon vladavine sultana Ahmeda, uticaj Haseki sultanija značajno opada i ovu titulu počinje da dobija i više žena u haremu sultana, a ekstreman primer je vladavina sultana Ibrahima I kada je tu titulu imalo čak 8 žena, omiljenih konkubina sultana, od kojih mu je jedna čak postala i zakonita žena pred kraj njegove vladavine. U to vreme je značenje titule postalo bliže carskoj konkubini. Poslednja Haseki sultanija bila je Rabija, konkubina sultana Ahmeda II, ali je njen uticaj bio značajno manji u odnosu na početni značaj titule. Imala je najviši rang u haremu jer je majka sultana preminula pre dolaska na tron njenog sina Ahmeda, ali je titulu Haseki sultanije Rabija dobila tek nakon što je rodila sinove blizance. Imala je veliko bogatstvo, ali ne i značajan uticaj na politiku. Nakon nje više nijedna žena nije nosila titulu Haseki sultanije.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Peirce 1993, str. 91

Literatura uredi

  • Peirce, Leslie P. (1993). The Imperial Harem: Women and Sovereignty in the Ottoman Empire. New York: Oxford University Press, Inc. ISBN 0-19-507673-7.