Hajduci je naslov dečijeg romana, srpskog književnika Branislava Nušića, iz 1933. godine. Radnja romana opisuje događaje sedmorice osnovaca na obali Dunava kraj Smedereva iz druge polovine 19. veka. U predgovoru knjige, Nušić je napisao da je roman nastao na nagovor dece njegovog prijatelja. Takođe, u nastavku se navodi da delo ima autobiografskih elemenata.[1] Roman Hajduci je obavezna lektira u osnovnim školama u Srbiji i Republici Srpskoj.

Branislav Nušić

Radnja uredi

 UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Priča počinje opisom hrastovog stabla poleglog uz Dunav, u blizini Smedereva na širokoj poljani, mesto koje je bilo okupljalište dečaka svakog četvrtka i nedelje. Četvrtkom posle ručka dečaci beže na hrastovo stablo. Tog dana nije bilo škole. Pričali su o svemu i svačemu i uživajući pored reke, a kad im to dosadi napravili bi loptu od kučine i igrali fudbal sve do mraka kad bi pošli kućama.

Nedelja se dosta razlikovala od četvrtka. Tad bi tokom okupljanja dolazio i Čeda Brba, pekarski šegrt koji nedeljom porani pa ih sve dočeka. Čeda je pravio najviše problema dok je išao sa njima u razred, a kada su ga izbacili iz prvog razreda gimnazije krenuo je u pekarske šegrte. Stalno se hvalio raznoraznim podvizima, a dečaci su se pravili da mu sve veruju iako su znali da laže.

Jednog dana im je Čeda predložio da postanu hajduci i rekao im da o tome ne smeju nikome ništa da kažu. Dečaci su pre slušali razne stvari o hajducima, da žive u planinama i da su se odmetnuli od vlasti i činili razna zlodela. Ali su se o hajducima pričale i bajke da presreću bogate seljake i otimaju od njih i vraćaju sirotinji. Hajduci nisu bili ono što su bili za vreme turske okupacije, nisu štitili svoj narod i selo, već su uglavnom bili odmetnici koji haraju i pljačkaju. Zbog toga su se dečaci dosta dvoumili o odlasku u hajduke. Sledećeg četvrtka su svi otišli na hrastovo stablo gde ih je već čekao Brba i očekivao odgovore gde su svi pristali. Igrali su hajdučke igre kao što su bacanje kamena sa ramena, pravili gusle i pevali hajdučke pesme. Za mesto okupljanja su izabrali stari mlin gde su Čedu izabrali za arambašu.

Sutra je škola bila zatvorena zbog epidemije, mada oni nisu znali šta to tačno znači ali su se radovali što se ne ide u školu. Usput su sreli arambašu koji im je rekao da sutra rano ujutru krenu od kuće drumom uz Dunav i da dođu do groba Maksa Žabe da polože hajdučku zakletvu. Čeda je izabrao to mesto jer su tu sahranjeni brojni hajduci, isto kao i Maks Žaba koji nije bio nikakav heroj, već je izvršio pljačku i ubistvo pa su ga tu streljali i odmah sahranili. Čekali su dugo Cvrcu koji se na kraju nije pojavio. Cvrcu roditelji nisu pustili da dođe, ali je sutra i on položio zakletvu kad im je Brba rekao da u ponedeljak u zoru pobegnu od kuće do mlina odakle će dalje u planine kroz vinograde. Tog jutra su svi pošli u hajduke i zaustavili se u nekoj šumi kako bi pojeli nešto i pregledali kojim oružjem sve raspolažu. Posle su krenuli dalje i došli na jednu čistinu za koju je arambaša odredio da naprave logor. Krenuli su odmah da smišljaju plan zasede za sutra. Planirali su da napadnu putnička kola i opljačkaju ih. Potom su Vrapca izabrali za guslara, zapalili vatru i slušali Vrapca kako čita pesmu koju je sastavio. I tako je došla i noć. Pošto su se svi plašili mraka i nisu smeli da spavaju neko je predložio da svako ispriča neku svoju priču da bi se polako svi uspavali.

Pošto su njihovi roditelji prijavili nestanak vlastima oni su poslali pandure po šumama i lugovima da ih nađu. Tako ih je ujutru dok su još spavali našao jedan pandur koji ih je doveo do sela i zatvorio u jedan svinjac. Tu su i prenoćili, u svojoj hajdučkoj tamnici. Nakon toga su ih predali roditeljima, gde je svako od njih dobio batine. Naredne dve nedelje nisu odlazili na hrastovo stablo od sramote što su dobili pred ljudima onolike batine. Prvi sledeći put kad su se okupili dogovorili su se da više nikada ne pominju to što se desilo.[2]

Likovi uredi

  • Žika Dronja
  • Mile Vrabac
  • Mita Trta
  • Laza Cvrca
  • Sima Gluvać
  • Čeda Brba
  • Pripovedač (Branislav Nušić)

Reference uredi

Literatura uredi

Branislav Nušić(1997): Hajduci. Sarajevo: Svjetlost Sarajevo