Хектор Сервадак

Hektor Servadak (fr. Hector Servadac), preveden i kao Hektor Servadak: putovanja i doživljaji po Sunčanom sistemu je naučno-fantastični i avanturistički roman Žila Verna iz 1877. godine. Prvi put je objavljen u časopisu Magasin d'Éducation et de Récréation od 1. januara do 15. decembra 1877, da bi ga nakon toga objavio i Vernov izdavač Pjer Ecel u ediciji Neobična putovanja. U ovom romanu autor razmatra mogućnost sudara Zemlje sa kometom i posledice koje mogu da uslede.

Hektor Servadak
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovHector Servadac
AutorŽil Vern
IlustratorPol Filipoto
ZemljaFrancuska
Jezikfrancuski
Žanr / vrsta delanaučna fantastika, avanturistički roman
Izdavanje
IzdavačPjer Ecel
Prevod
PrevodilacNada Mandić i Danka Selaković
Hronologija
PrethodnikMihail Strogov
NaslednikCrna Indija

Kratak opis

uredi
 
Džon Heršel 1835. godine posmatra Halejevu kometu iz svoje opservatorije u Kejptaunu (ilustracija iz knjige).

Priča počinje kada kometa, nazvana Galija, tokom svog leta dodirne Zemlju i pokupi jedan njen mali deo. Taj događaj se odigrao u noći između 31. decembra i 1. januara hiljadu osamsto osamdeset i neke godine u oblasti oko Gibraltara. Na teritoriji koju je odnela kometa ostalo je 36 ljudi, francuske, engleske, španske, i ruske nacionalnosti. U prvi mah oni nisu shvatili šta se desilo, te su mislili da je to bio samo zemljotres. Prvo što su primetili bio je gubitak težine tj. smanjenje gravitacije, zatim su uočili skraćenje dana na 12 časova, promenu strana sveta (Sunce je počelo da izlazi na zapadu i da zalazi na istoku), a kada su primetili da je voda počela da ključa na 66 °C shvatili su da je atmosfera postala tanja i da je atmosferski pritisak opao. Na početku boravka na Galiji primetili su Zemlju sa Mesecom ali su mislili da je to nepoznata planeta. Ostale važne informacije prikupili su tokom istraživanja brodom koji je kometa takođe ponela. Tokom istraživanja Galije otkrili su planinski venac na sredini mora za koje su mislili da je Sredozemno more. Na tom moru su pronašli i ostrvo Formentera, pre katastrofe ono je bilo deo Balearskih ostrva, na kom su pronašli francuskog astronoma Palmirina Rozeta, koji im je pomogao da reše sve nedoumice oko ovog fenomena. Oni su se nalazili na kometi koju je Rozet otkrio godinu dana ranije i predvideo njen sudar sa Zemljom. Njemu niko od stručne javnosti nije verovao da će se to desiti jer je gusta magla onemogućavala astronome da obave osmatranja na drugim mestima.

Članovi ekspedicije su utvrdili da je obim Galije 2.320 km, dok je Palmirin Rozet izračunao masu komete. Prema njegovim proračunima težina Galije je iznosila 209.346 milijardi tona. Za računanje je uzeo vagu sa oprugom i četrdeset srebrnjaka od po pet franaka, koji su zajedno težili jedan kilogram. Međutim, vlasnik vage, Isak Hakabut, lažirao je njen rad pa je Rozet morao da kasnije umanji svoje rezultate za jednu četvrtinu.

S obzirom da nisu imali dovoljno obradivih površina nije postojala mogućnost kolonizacije komete tj. dugotrajnog boravka na njoj. Putnici na Galiji su se uglavnom hranili životinjama koje je kometa pokupila sa Zemlje ali su imali i konzervisanu hranu. Tokom boravka na ovoj kometi otkrili su jedan neobičan fenomen, naime more se nije zaledilo iako je temperatura bila znatno ispod nule (u teoriji je moguće da voda kod koje nema strujanja može duže da se odupre zaleđivanju nego ona na koju deluje vetar). Kada su bacili kamen u more ono se zaledilo za nekoliko trenutaka. Led je bio potpuno gladak i omogućavao je klizanje i vožnju sanki. Da bi se zaštitili od izuzetno niskih temperatura kojima su bili izloženi više meseci većina stanovnika Galije se nastanila na vulkanskom ostrvu koje su prozvali Topla Zemlja, s obzirom da je vulkan bio aktivan.

Uprkos veoma teškoj situaciji u kojoj se nalaze stanovnici Galije, sukobi između velikih sila se nastavljaju i na ovom nebeskom telu, jer engleski i francuski oficiri smatraju sebe predstavnicima svojih vlada. Predmet njihovog interesovanja je bivša španska enklava u Africi Seuta, koja je na ovoj kometi postala jedno ostrvo i za koje obe strane smatraju da imaju pravo da ga zauzmu. Kapetan Servadak je tako pokušao da zauzme Seutu ali nije imao uspeha. Ispostavilo se da su ovo ostrvo već okupirali Englezi, koji su održavali vezu sa svojom bazom na Gibraltaru preko optičkog telegrafa.

Nakon što se Galija našla u afelu počela je da se približava Zemlji. Početkom novembra Palmirin Rozet je izvršio detaljne proračune koji su pokazali da će do ponovnog sudara komete sa Zemljom doći tačno dve godine nakon prethodnog, ponovo 1. januara. Zato su stanovnici Galije došli na ideju da boravkom u balonu izbegnu sudar komete sa Zemljom. Predlog je prihvaćen od jedara broda napravljen je balon. Polovinom decembra dogodio se zemljotres kada se deo Galije odvojio i odneo u svemir Engleze sa Seute i Gibraltara. Prvog januara prilikom ponovnog kontakta atmosfera Galije i Zemlje svemirski putnici koji su se našli balonu bezbedno su se spustili dva kilometra od Mostaganema u Alžiru. Na Zemlji niko nije primetio ovu kometu što je veoma razljutilo Palmirina Rozeta a bivši stanovnici Galije su postavljali sebi pitanje da li je sve bio samo san.

Likovi

uredi

Trideset šest stanovnika Galije uključuju jednog nemačkog Jevreja, jednu Italijanku, tri Francuza, osam Rusa, deset Španaca, i trinaest britanskih vojnika.

Glavni likovi u romanu su:

  • Hektor Servadak kapetan Francuske vojske u Alžiru
  • Loran Ben Zuf, Servadakov posilni
  • grof Vasilij Timašev iz Rusije
  • pukovnik Prokop, komandant Timaševljeve jahte, „Dobrina“
  • Isak Hakabut, jevrejski trgovac
  • Nina, mlada italijanska čobanica
  • Pablo, dečak iz Španije
  • poručnik Henidž Finč Marfi i major ser Džon Templ Olifant, pripadnici britanskog garnizona na Gibraltaru.
  • Palmirin Rozet, francuski astronom i nekadašnji Servadakov profesor.

Spoljašnje veze

uredi