Heptarhija (grč. ἑπτά + ἀρχή = sedam država, sedmovlašće) je istoriografski termin koji se odnosi na anglosaksonske kraljevine u današnjoj južnoj, istočnoj i centralnoj Engleskoj u poznoj antici i ranom srednjem veku. Pod heptarhijom se obično podrazumevaju: Veseks, Eseks, Istočna Anglija, Kent, Mersija, Nortambrija, Saseks. Pobrojane anglosaksonske kraljevine na kraju su ujedinjene u Kraljevinu Englesku.

Britanska kraljevstva oko 800. godine

Termin heptarhija koristi se od 16. veka, ali se prvobitna ideja da je bilo svega sedam anglosaksonskih država pripisuje engleskom istoričaru iz 12. stoleća Henriju iz Hantingdona. On je prvi upotrebio izraz heptarhija u svom delu Istorija Engleza (lat. Historia Anglorum)[1].

Definicija i istoričnost koncepcije o heptarhiji uredi

Pod periodom heptarhije se obično smatra razdoblje od oko 500. do oko 850. godine, okvirno od vremena nakon odlaska rimskih legija do vladavine kralja Veseksa Egberta pod čijom vlašću su anglosaksonske kraljevine ujedinjene.

Iako sam naziv heptarhija sugeriše postojanje sedam kraljevina, broj anglosaksonskih država nije bio stalan pošto su se kraljevi nadmetali za prevlast [2]. Tako su krajem 6. veka kraljevi Kenta bili znatni vladari na jugu Engleske, u 7. veku vladari Nortumbrije i Veseksa su bili vrlo moćni, dok je u 8. veku Mersija nametnula hegemoniju ostalim kraljevinama. Čak i u tako poznom periodu kao što je bilo doba vladavine kraljeva Eadviga i Edgara (955—975) još uvek se moglo govoriti o zasebnim kraljevstvima u okviru Engleske.

Završetak razdoblja heptarhije bio je, u realnosti, postepen proces. Tokom 9. veka, upadi Vikinga, zahvaljujući kojima nastaje danska enklava u Jorku, a zatim i Oblast danskog prava[3], su se okoristili međusobicama između starih kraljevina. Usled potrebe za otporom zajedničkom neprijatelju, vladar Veseksa Alfred Veliki se krajem 9. veka kroz borbu protiv Danaca nametnuo za vođu svih Anglosaksonaca. Niz kraljeva Veseksa, a naročito Etelstan, postepeno su jačali jedinstvo Engleske kao unitarne drćžave. U vreme dolaska na presto kralja Edgara 959. godine istovremeno je došlo do urušavanja Mersije i pokoravanja Nortumbrije stara kraljevstva su u praksi uklopljena u jedno jedinstveno.

Novija istraživanja pokazala su da pojedine heptarhijske državice (u prvom redu Eseks i Saseks) nisu bile u rangu sa ostalima. Takođe, uz sedam tradicionalnih kraljevina postojao je i čitav niz drugih političkih tvorevina koje su imale važniju ulogu nego što se obično misli. Takve kraljevine (ili podkraljevine) bile su, recimo, Berenika i Deira unutar Nortumbrije, Lindzi u današnjem Linkolnširu, Hvike u južnom Midlendsu, Magonset, podkraljevstvo u okviru Mersije, u današnjem Herefordširu, Vitvara, jitska kraljevina na ostrvu Vajt, koja je, bar u početku, bila podjednako značajna kao i Kantvara u Kentu, Centalna Anglija je prestavljala skupinu plemena u današnjem Lesterširu, a kasnije je potpala pod vlast Mersije. Hejstingas, u okolini Hejstingsa u Saseksu, i Gevise, saksonsko pleme u današnjem južnom Hemširu, kasnije su stvorili kraljevinu Veseks.

Već početkom 20. veka sam termin heptarhija smatran je nezadovoljavajućim, a brojni istoričari ga više i ne koriste smatrajući ga nedovoljno preciznim za period na koji se, tradicionalno, odnosi. Ipak, i dalje se povremeno koristi kao termin za jedan period u istoriji Engleske.

Spisak anglosaksonskih kraljevina uredi

Četiri vodeće kraljevine/monarhije u anglosaksonskoj Engleskoj:


Ostale važnije države koje su, u nekom periodu, potpale pod vlast druge države:

Druge manje kraljevine i državice:

Pripisani grbovi uredi

Iako su istorijske države iz perioda heptarhije nestale sa istorijske pozornice pre pojave heraldike, u modernom periodu anglosaksonskim državama su pripisani apokrifni grbovi.

Kraljevini Eseks, na primer, bio je pripisan crveni štit sa tri zakrivljena jednosekla mača ("seaxes"). Ovaj grb koristile su grofovije Eseks i Midlseks sve do 1910. godine, kada se veće grofovije Midlseks zvanično prijavilo za dobijanje grba Heraldičkom kolegijumu (engl. College of Arms) (The Times, 1910). Grofovija Midlseks je tako dobila crveni štit sa tri zakrivljena jednosekla mača i "saksonskom krunom". Veću grofovije Eseks dodeljen je 1932. grb bez krune.

Napomene uredi

  1. ^ Historia Anglorum: the history of ... - Google Books. Books.google.com.au. 1996. ISBN 978-0-19-822224-8. Pristupljeno 9. 4. 2010. 
  2. ^ Norman F. Cantor, The Civilization of the Middle Ages1993:163f.
  3. ^ S. Peinter, Istorija srednjeg veka (284-1500), Beograd-Banja Luka (1997). str. 199.

Literatura uredi

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi