Hipantijum (ύπο — ispod i άνθος — cvet) ili cvetni pehar kod skrivenosemenica je struktura u kojoj bazalni delovi čašice, krunice i prašnika formiraju komoricu u obliku pehara, dok bazalni deo nastaje razrastanjem cvetne lože.[1][2] Ponekad se naziva i cvetnom cevi, terminom koji se koristi i za kruničnu cev i cev čašice. Često može da ima i nektarije. Javlja se kod većine cvetnica, iako varira po dimenzijama i izgledom, što je često diferencijalna osobina za identifikaciju pojedinih srodnih vrsta[3]

Na uzdužnom preseku cveta dunje vidi se bokalasti hipantijum koji je srastao sa zidom plodnika.
Kod japanske dunje hipantijum gradi prostranu peharastu šupljinu, a plodnik je u potcvetnom položaju.
Hipantijum judinog drveta je plitak, tanjirast, a plodnik je natcvetan.
Kod narcisa hipantijum je veoma upadljiv u obliku kruničnih listića (žute boje) dok je perijan srastao u cev (narandžasto).
Hipantijum zimocveta u potpunoj zrelosti je suv i odrvenjen.
Šipak ruže (Rosa pendulina) postaje mek i mesnat pri punoj zrelosti.

Oblici hipantijuma uredi

Njegovo prisustvo je karakteristično za porodice Rosaceae, Grossulariaceae, Saxifragaceae, Fabaceae i druge. Kod nekih vrsta hipantijum je plitak, levkast kao kod judinog drveta, a kod nekih bokalast dubok kao kod japanske dunje. U nekim slučajevima hipantijum je tako dubok i uzak pri vrhu da uzdiže sve cvetne delove iznad plodnika pa se takav plodnik naziva potcvetnim. Kod nekih vrsta hipantijum ostaje deo ploda i kao prepoznatljiv ima narodni naziv kao šipak kod ruže, ili naučni cinarodijum kod jabučastih (lažnih) plodova. U literaturi se ponekad hipantijum dovodi u vezu sa plodom pa se hipantijumom naziva plod koji se sastoji od velikog dela cvetne lože, uvećane ispod čašice, kao kod zimocveta, ruže ili kruške[4]. Hipantijum kao deo ploda može da bude suv i odrvenjen ili sočan i mesnat.

Hipantijum može da obuhvata plodnik labavo ili čvrsto; u nekim slučajevima može da bude spojen sa zidom plodnika[5], a varira i u dužini. Na obodu spoljne strane hipantijuma nalaze se režnjevi čašice ili slobodni čašični listići, krunica i prašnici. Cvetovi familije ruža uvek imaju neku vrstu hipantijuma od koga polaze čašični i krunični listići kao i prašnici, a po obodu su uvek prisutne i nektarije koje produkuju nektar koji privlači insekte oprašivače.

Funkcija uredi

Hipantijum višestruko pomaže pri reprodukciji, a posebno stranooplodnji, pružajući zaštitu od atmosferilija i predstavlja skladište za deo polena oslobođenog iz sopstvenih ili tuđih antera prenetog insektima. Vetrom, insektima i drugim polinatorima deponovani polen prenosi se do cvetova drugih individua čime se povećava mogućnost oprašivanja, posebno unakrsnog. Hipantijum takođe pruža strukturnu potporu i stabilnost cvetu, čvršće povezujući njegove delove sa cvetnom drškom.

Reference uredi

  1. ^ Korovkin O. A. .: Anatomiя i morfologiя vыsših rasteniй: slovarь terminov. Drofa (Biologičeskie nauki: Slovari terminov) -. ISBN 978-5-358-01214-1.
  2. ^ Beentje, H.; Williamson, J. (2010). The Kew Plant Glossary: an Illustrated Dictionary of Plant Terms. Royal Botanic Gardens, Kew: Kew Publishing.
  3. ^ Cronquist, Arthur (1981), An integrated system of classification of flowering plants, Columbia University Press. 2007. ISBN 978-0-231-03880-5.
  4. ^ Webster's Revised Unabridged Dictionary, 1913: Hipantijum Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. oktobar 2015)
  5. ^ Tootill, E. (1984): The Penguin Dictionary of Botany. Market House Books Ltd.

Spoljašnje veze uredi