Hijempsal II (lat. Hiempsal II) bio je kralj Numidije od 88. p. n. e. do 60. p. n. e., saveznik Gneja Pompeja Velikog i otac Jube I. Proširio je Numidiju na teritorije Getula, pustinjska područja južno od Atlasa.

Porodica uredi

Hijempsal je bio sin i naslednik kralja Gaude, koji je vladao Numidijom od 106. p. n. e. do 88. p. n. e.. Gauda i Jugurta su bili braća po ocu Mastanabalu. Hijempsalov sin Juba I postao je kralj nakon Hijempsalove smrti[1] 60. p. n. e. i istakao se kao veliki Cezarov protivnik i saradnik republikanaca. Prema Salustiju Hijempsal je napisao jednu istorijsku knjigu „Punski ratovi” na punskom jeziku.[2]

Pruža utočište pristašama Gaja Marija uredi

Kada je Sula 88. p. n. e. zauzeo Rim pristaše Gaja Marija pobegle su u Afriku.[3]Sklonili su se kod Hijempsala. Gaj Marije Mlađi, Publije Rul i Publije Afrikanac su sa nekoliko pristaša jedno vreme proveli kod Hijempsala, koji je oklevao uz koju stranu da se svrsta.[4][3] Kada je Marije Mlađi nameravao da ode Hijempsal ga je zadržavao na razne načine tražeći izgovore da ga zadrži. Marije Mlađi je zbog toga morao da tajno pobegne sa njegovog dvora.[3]

Pompej ga vraća na tron Numidije uredi

Marijevci su izgleda zbog takvog ponašanja smatrali da Hijempsalu treba da oduzmu kraljevinu. Vođa marijevaca u Africi Gnej Domicije Agenobarb je svrgnuo Hijempsala i za kralja je postavio Hijarbu.[5] Sula je Gneja Pompeja poslao u Afriku da tu okonča rat, pobedi Karbonove prijatelje i Hijempsala vrati na vlast.[6] Pompej se 81. p. n. e. iskrcao u Africi, pobedio je Gneja Domicija Agenobarba, a Hijarbi svrgnuo i Hijampsala vratio na tron Numidije.[5] Pompej je celu Numidiju pokorio za 40 dana i predao je Hijempsalu.

Teritorijalna ekspanzija uredi

Hijemsal je uspeo da zauzme područja koja su nastanjivali Getuli.[7] Getuli su berberski narod koji je nastanjivao pustinjsko područje južno od planina Atlas. Hijempsal je odmah nakon što mu je Pompej vratio kraljevinu dobio i neke teritorije na obali. Tokom 63. p. n. e. Cezar je kao pretor branio mladog plemića Masintu, koji je pokušavao da ostvari nezavisnost od Hijempsala.[8] Hijempsal je u Rim poslao Jubu I da ga zastupa, a rasprava o tom pitanju je postala tako žestoka da je Cezar zgrabio i povukao Jubu za bradu.[8] Spor se okončao u korist Hijempsala, ali Cezar je Masintu onda sakrivao dugo vremena u svojoj kući.[8]

Reference uredi

  1. ^ Cary & 1914—1927, str. 41.41.
  2. ^ Sallust 1921, str. 17.
  3. ^ a b v Plutarch 1920, str. 40.
  4. ^ Appian 1913, str. 1.62.
  5. ^ a b Plutarch 1917, str. 12.
  6. ^ Appian 1913, str. 1.80.
  7. ^ McDevitte & Bohn 1869, str. 56.
  8. ^ a b v Suetonius 121, str. 71.

Literatura uredi


Spoljašnje veze uredi