Hristijanizacija
Hristijanizacija ili pokrštavanje je izraz kojim se opisuje primanje ili konverzija ili preobraćenje pojedinca ili većeg broja osoba na hrišćansku veru. U širem smislu se pod tim podrazumijevaju i istorijski procesi hristijanizacije prethodnih, odnosno zatečenih ne-hrišćanskih običaja, kulturnih sadržaja i društvenih normi, odnosno njihovo usklađivanje sa hrišćanskom doktrinom, uključujući i adaptaciju ne-hrišćanskih objekata i predmeta za upotrebu u hrišćanskim obredima. Izraz hristijanizacija se koristi uporedo sa izrazom pokrštavanje koji je po svom osnovnom značenju fokusiran na obred krštenja, što je ključni korak u procesu stupanja u hrišćanstvo.
Pokrštavanje ne treba mešati sa prekrštavanjem, pošto se pokrštavanje odnosi na primanje hrišćanstva nakon napuštanja prethodne vere, dok se prekrštavanje (ponovno krštenje) vrši u pojedinim slučajevima prilikom verskih prelazaka iz jedne u drugu hrišćansku zajednicu.
Istorija Uredi
Istorija hrišćanstva pruža brojne primjere hristijanizacije, odnosno pokrštavanja u širokom rasponu primjenjivanjih metoda - od mirnih, uglavnom vezanih uz misionarsku djelatnost, do nasilnog nametanja od strane državnih vlasti, a koje je nekada znalo dovoditi do masovnog krvoprolića.
Neki od najpoznatijih istorijskih primjera hristijanizacije su:
- 301. - Hrišćanstvo proglašeno državnom religijom u Jermeniji.
- 313. - Dozvoljeno slobodno ispovjedanje hrišćanstva u Rimskom carstvu.
- 866. - Hrišćanstvo službeno prihvaćeno od Bugara
- 868. - Masovno krštenje Srba u doba kneza Mutimira
- 988. - Hrišćanstvo službeno prihvaćeno od Kijevske Rusije
Vidi još Uredi
Literatura Uredi
- Vlasto, Alexis P. (1970). The Entry of the Slavs into Christendom: An Introduction to the Medieval History of the Slavs. Cambridge: Cambridge University Press.
- Živković, Tibor (2004). Crkvena organizacija u srpskim zemljama: Rani srednji vek. Beograd: Istorijski institut SANU, Službeni glasnik.
- Živković, Tibor (2012). De conversione Croatorum et Serborum: A Lost Source. Belgrade: The Institute of History.
- Živković, Tibor (2013). De conversione Croatorum et Serborum: Izgubljeni izvor Konstantina Porfirogenita. Beograd: Zavod za udžbenike.
- Živković, Tibor (2013). „On the Baptism of the Serbs and Croats in the Time of Basil I (867–886)” (PDF). Studia Slavica et Balcanica Petropolitana (1): 33—53.
- Ostrogorski, Georgije (1969). Istorija Vizantije. Beograd: Prosveta.
- Ostrogorski, Georgije (1970). Vizantija i Sloveni. Beograd: Prosveta.
- Popović, Radomir V. (1993). „Rano Hrišćanstvo u Iliriku pre doseljenja Slovena: I deo” (PDF). Bogoslovlje: Organ Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu. 51 (1-2): 19—86.
- Popović, Radomir V. (1994). „Rano Hrišćanstvo u Iliriku pre doseljenja Slovena: II deo” (PDF). Bogoslovlje: Organ Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu. 52 (1-2): 29—85.
- Popović, Radomir V. (1995). „Rano Hrišćanstvo u Iliriku pre doseljenja Slovena: III deo” (PDF). Bogoslovlje: Organ Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu. 53 (1-2): 8—34.
- Popović, Radomir V. (1995). Rano hrišćanstvo na Balkanu pre doseljenja Slovena (Srbija, Povardarje, Crna Gora). Beograd.
- Popović, Radomir V. (1996). Le Christianisme sur le sol de l'Illyricum oriental jusqu'à l'arrivée des Slaves. Thessaloniki: Institute for Balkan Studies.
- Popović, Radomir V. (2004). Hrišćanstvo na tlu istočnog Ilirika pre doseljenja Slovena. Beograd.