Crkva Svetog Ilije u Gornjoj Draguši

Crkva Sv. Ilije u Gornjoj Draguši sagrađena je na temeljima jedne starije, srednjovekovne crkve, u periodu od 1890. do 1893. U današnjem obliku, u sastavu je Srpske pravoslavane crkve u Blačkoj parohiji koja je u sastavu Arhijerejskog namesništva kosaničkog u Eaprhiji niškoj.[1]

Crkva Sv. Ilije u Gornjoj Draguši
Opšte informacije
Mestoselo Gornja Draguša
OpštinaOpština Blace
Država Srbija
Vrsta spomenikacrkva
Vreme nastanka1893.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
VlasnikEparhija niška
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture Niš

Crkva je posvećena jednom od najvećih hrišćanskih svetaca, proroku Iliji, koga Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici slave 20. jula po julijanskom, odnosno 2. avgusta po gregorijanskom kalendaru.

Položaj

uredi
 
Gornja Draguša

Crkva Sv. Ilije se nalazi na jednom uzvišenju između tri zaseoka Gornje Draguše, Donje Draguše i Male Draguše, koja administrativno pripadaju opštini Blace i Topličkom okrugu.

Geografski položaj
  • Severna geografska širina: 43° 16′ 28"
  • Istočna geografska dužina: 21° 21′ 23"
  • Nadmorska visina: 391 m

Stepen i stanje zaštite

uredi

Crkva je evidentirana kao nepokretno kulturno dobro. U nadležnosti je Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Niša, koji vodi lokalni registar, i brine o ovom objektu.

Crkva je poslednji put obnovljen u periodu od 2000. do 2001. godine, kada je na hramu promenjen krov, unutrašnjost hrama i fasada. Na crkvu je postavljeno i novo zvono, a proširena je i stara crkvena sala koja se nalazi u porti hrama.[2]

Istorija

uredi

Prema predanju crkva Sv. Proroka Ilije izgrađena je na temeljima jedne starije srednjovekovne crkve, koja je razrušen oko 1737. godine. Tihomir Đorđević prolazeći Toplicom zapisao je:

„Na četvrt časa od sela, na divnom brežuljku nalazi se draguška Crkva svetog Ilije, obnovljena 1893. godine na mestu stare crkvine. Kad je Draguša opustela, onda je i stara Crkva zapustela i na mesto nje poditao se lep zabran, koji su Arnauti zvali crkveni zabran. U crkveni zabran nisu smeli nikako dirati, jer se verovaše, da ko y njega dirne taj mora poludeti. Kad su Srbi došli u Dragušu, tada im Arnauti, koji su dolazili radi prodaje svojega imanja, kazaše da tu ima crkvina. Oko Crkve ima i nadgrobnog kamenja.“

Crkva je u periodu od 1890. do 1893. godine obnovljena zahvaljujući dobrovoljnim prilozima lokalnog građanstva i uz materijalnu podršku kralja Aleksandra I Obrenovića.

Da je na ovom mestu bila starija građevina, ukazuju otkriveni nadgrobni spomenici u porti današnje crkve, koji datiraju još iz 14. i 15. veka.[3]

Malo osvećenje hrama i crkvene sale izvršio je episkop niški gospodin Jovan 25. avgusta 2013. godine.

Izgled građevine

uredi

Crkva je jednobrodna građevinu, pravougaone osnove sa zvonikom na zapadu i polukružnom oltarskom apsidom na istoku. Fasada je bez ukrasa, a unutrašnjost crkve krasi drveni ikonostas, veliki stakleni polijelej i dve spomen ploče.

U zgradi koja se nalazi severno od crkve pronađena je amvonska rozeta, urađena od jednog komada kamena sa plitkim linearnim urezom. Pretpostavka je da potiče iz 19. veka i da je pripadala prvobitnoj crkvi.

Freskodekoracija

Crkva nije živopisana.

Vidi još

uredi

Izvori

uredi
  1. ^ Miša Rakocija Manastiri i crkve Južne i istočne Srbije, Zavod za zaštitu spomenika kulture Niš, Studije i monografije, Niš, 2013
  2. ^ „Hram Svetog proroka Ilije u Gornjoj Draguši U: BLAČKE PAROHIJE. HRAMOVI U PAROHIJAMA”. Epoarhija niška. Pristupljeno 4. 7. 2018. 
  3. ^ Mišić, S. (2009). Istorijsko-geografska istraživanja Topličkog kraja od 15. do 22. avgusta 2009. EkspD Toplica 2009. Beograd: Digitalna arhiva Matematičkog instituta SANU.

Spoljašnje veze

uredi