Crnački populizam
Prateći kolaps ere rekonstrukcije, Afroamerikanci su kreirali na širokoj osnovi nezavisan politički pokret na jugu — Crnački populizam (engl. Black Populism).[1]
Počeci uredi
Između 1886. i 1898. farmeri crnci, zemljoradnici i poljoprivredni radnici su organizovali njihove zajednice da se bore za podižuću struju zakona Džima Kroua. Kako se Crnački populizam ustalio i izrastao u regionalnu silu, naišao je na jak otpor od strane belih zemljoradnika i poslovne elite, koji su kroz Demokratsku partiju iz svojih povezanih mreža sudova, milicija, šerifa i novina, držali pod kontrolom region. Nasilje protiv Crnačkog populizma je organizovano kroz Kju-Kluks-klan, zajedno sa ostalim belačkim terorističkim grupama u nameri da zaustave ili preuzmu ofanzivu prema crnačkim civilima i političkim pravima.[2]
Ciljevi uredi
Uprkos opoziciji, crnački populisti su preduzimali širok spektar aktivnosti:
- uspostavljanje farmerskih razmena
- povećanje novca za škole
- izdavanje novina
- lobiranje za bolje zakonodavstvo
- bojkot protiv poljoprivrednih trustova
- izvršavanje napada za bolje plate
- protestovanje protiv robovlasničkog sistema i linčovanja
- zahtevanje crnačkih porotnika u slučajevima koji uključuju crnačke branioce
- promovisanje lokalnih političkih reformi i supervizija federalnih izbora
- vođenje nezavisnih i povezanih kampanja
Crnački populizam se izrazio u različitim poljoprivrednim organizacijama, uključujući i Obojena poljoprivredna vozila, Radničke vitezove, Kooperativne radnike Amerike i Alijansu obojenih farmera. Međutim suočavajući se sa limitima u pokušajima implementacije njihovih reformi odsustva napada izbornih procesa, crnački populisti pomogli su lansiranju Narodne partije i koristili levi centar Republikanske partije u povezanim kampanjama. (Danas, nakon pomeranja Republikanske partije udesno i Demokratska partija na jugu je bila napuštena od strane belaca Državno pravne demokratske partije koja je imala suprotne integracije tokom šezdesetih godina 20. veka , većina Afroamerikanaca koji su glasali, dali su svoje glasove Demokratskoj partiji.)[3]
Otpor i neuspeh uredi
Kasnih devedestih godina 19. veka, pored stalnih napada propaganda upozoravajuće kampanje „druge obnove“ i „crnačkog pravila“ i fizičkog zastrašivanja, nasilja i atentata lidera i aktivista – pokret je srušen. Ključna figura u napadu na crnački populizam bio je Ben Tilman, lider pokreta belih farmera Južne Karoline. Kao realistički političari, južni populisti su znali da su imali samo dve moguće alternative u borbi protiv Burbonske demokratije. Oni moraju da biraju između pokušaja da osvoje glasove crnaca ili njihove totalne eliminacije. Tilmanova grupa u Južnoj Karolini izabrala je drugu metodu. Oni su kompletno odreagovali na crnačko pitanje i podržali Burbonce u opovrgavanju principa 15. Amandmana. Populisti su tražili da pobede glasove crnaca ili kroz spajanje sa republikanskom manjinom ili kroz izdizanje problema žalbi na farmere crnce.[4]
Nije bilo slučajno da su južno tropartijski pokreti bili najjači u onim državama gde se nisu tražili samo glasovi crnaca već i aktivna podrška crncima. Opažanje da su Afroamerikanci nekako izdali populizam proganjalo je Narodnu stranku Džordžije od samog početka. Populisti su shvatili važnost politike crnaca. 40000 republičkih glasača, uvažavajuće većine bili su bivši kmetovi. Da su glasovi belaca podeljeni možda bi odlučili ishod bilo kojih državnih izbora. Ali teren je podlegao predviđanjima. Kako su populisti imali prednost glasova bez gubitka belih? Kako su suzdržali belce da podrže „partiju crnaca“? Jedan pokušaj morao bi biti učinjen da bi pobedili crnce. To je bila rizična shema ali je sadržala stepen presedana u politici države. Sedamdesetih i osamdesetih godina 19. veka demokrate i nezavisni članovi su nekad koristili iste metode kada su se delili glasovi belaca. Tokom tih dana mnogo belaca je bilo spremno da dozvoli Afroameričkim muškarcima svoje glasačke listiće, pogotovo kada bi nekad mogli da budu kupljeni za malo novca.[5]
Crnački populizam je uništen, označavajući kraj organizovanog političkog otpora pri povratku belaca na jugu tokom 19. veka. Bilo kako bilo, Crnački populizam stoji za najveće nezavisno političko protivljenje na jugu do pojave modernih građansko-pravnih pokreta.[6]
Reference uredi
- ^ Ali 2008, str. 74–100
- ^ Ali 2010, str. 113–167
- ^ Ali 2010, str. 13–77
- ^ Rochester, Anna (1943). The Populist Movement in the United States. New York: International Publishers. str. 59.
- ^ Barton, C. Shaw . . The Wool-Hat Boys – Georgia's Populist Party. Louisiana State University Press. 1947. str. 78..
- ^ Ali 2005, str. 6–18
Literatura uredi
- Rochester, Anna (1943). The Populist Movement in the United States. New York: International Publishers. str. 59.
- Adam, Anthony J. (2004). Black Populism in the United States: An Annotated Bibliography. Westport, CT: Praeger. ISBN 978-0-313-32439-0.
- Ali, Omar H. (2010). In the Lion's Mouth: Black Populism in the New South, 1886-1900. Jackson: University Press of Mississippi. ISBN 978-1-60473-778-3.
- Ali, Omar H. (2008). In the Balance of Power: Independent Black Politics and Third Party Movements in the United States. Athens: Ohio University Press. ISBN 978-0-8214-1806-2.
- Ali, Omar H. (July 2006), "Standing Guard at the Door of Liberty: Black Populism in South Carolina, 1886–1895", The South Carolina Historical Magazine, . 107 (3): 190—203. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - Ali, Omar H. (Spring 2005), "Independent Black Voices from the late 19th century: Black Populists and the Struggle Against the Southern Democracy", Souls: A Critical Journal of Black Politics, Culture, and Society, . 7 (2): 4—18. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - Ali, Omar H. (2003), Black Populism in the New South, 1886–1898, Columbia University, Ph.D. dissertation, UMI Number 3104783.
- Du Bois, W. E. B. (1992) [1935]. Black Reconstruction in America, 1860–1880. New York: Atheneum. ISBN 978-0-689-70820-6.
- Gaither, Gerald H. (1977). Blacks and the Populist Revolt: Ballots and Bigotry in the 'New South'. University, Alabama: University of Alabama Press. ISBN 978-0-689-70820-6.
- Goodwyn, Lawrence 1976. Democratic Promise: The Populist Movement in America. New York: Oxford University Press.
- Hahn, Steven (2003). A Nation Under Our Feet: Black Political Struggles in the Rural South from Slavery to the Great Migration. Cambridge: Harvard University. ISBN 978-0-674-01765-8.)
- Kantrowitz, Stephen. 2000. Ben Tillman & the Reconstruction of White Supremacy. Chapel Hill: University of North Carolina. (ISBN 978-0-8078-2530-3 and. ISBN 978-0-8078-4839-5)
- Trelease, Allen W. (1995). White Terror: The Ku Klux Klan Conspiracy and Southern Reconstruction. Baton Rouge: Louisiana State University Press. ISBN 978-0-8071-1953-2.
- Wood, Forest G. 1970. Black Scare: The Racist Response to Emancipation and Reconstruction. Berkeley: University of California Press.