Crnački populizam

Prateći kolaps ere rekonstrukcije, Afroamerikanci su kreirali na širokoj osnovi nezavisan politički pokret na jugu — Crnački populizam (engl. Black Populism).[1]

Počeci uredi

Između 1886. i 1898. farmeri crnci, zemljoradnici i poljoprivredni radnici su organizovali njihove zajednice da se bore za podižuću struju zakona Džima Kroua. Kako se Crnački populizam ustalio i izrastao u regionalnu silu, naišao je na jak otpor od strane belih zemljoradnika i poslovne elite, koji su kroz Demokratsku partiju iz svojih povezanih mreža sudova, milicija, šerifa i novina, držali pod kontrolom region. Nasilje protiv Crnačkog populizma je organizovano kroz Kju-Kluks-klan, zajedno sa ostalim belačkim terorističkim grupama u nameri da zaustave ili preuzmu ofanzivu prema crnačkim civilima i političkim pravima.[2]

Ciljevi uredi

Uprkos opoziciji, crnački populisti su preduzimali širok spektar aktivnosti:

  • uspostavljanje farmerskih razmena
  • povećanje novca za škole
  • izdavanje novina
  • lobiranje za bolje zakonodavstvo
  • bojkot protiv poljoprivrednih trustova
  • izvršavanje napada za bolje plate
  • protestovanje protiv robovlasničkog sistema i linčovanja
  • zahtevanje crnačkih porotnika u slučajevima koji uključuju crnačke branioce
  • promovisanje lokalnih političkih reformi i supervizija federalnih izbora
  • vođenje nezavisnih i povezanih kampanja

Crnački populizam se izrazio u različitim poljoprivrednim organizacijama, uključujući i Obojena poljoprivredna vozila, Radničke vitezove, Kooperativne radnike Amerike i Alijansu obojenih farmera. Međutim suočavajući se sa limitima u pokušajima implementacije njihovih reformi odsustva napada izbornih procesa, crnački populisti pomogli su lansiranju Narodne partije i koristili levi centar Republikanske partije u povezanim kampanjama. (Danas, nakon pomeranja Republikanske partije udesno i Demokratska partija na jugu je bila napuštena od strane belaca Državno pravne demokratske partije koja je imala suprotne integracije tokom šezdesetih godina 20. veka , većina Afroamerikanaca koji su glasali, dali su svoje glasove Demokratskoj partiji.)[3]

Otpor i neuspeh uredi

Kasnih devedestih godina 19. veka, pored stalnih napada propaganda upozoravajuće kampanje „druge obnove“ i „crnačkog pravila“ i fizičkog zastrašivanja, nasilja i atentata lidera i aktivista – pokret je srušen. Ključna figura u napadu na crnački populizam bio je Ben Tilman, lider pokreta belih farmera Južne Karoline. Kao realistički političari, južni populisti su znali da su imali samo dve moguće alternative u borbi protiv Burbonske demokratije. Oni moraju da biraju između pokušaja da osvoje glasove crnaca ili njihove totalne eliminacije. Tilmanova grupa u Južnoj Karolini izabrala je drugu metodu. Oni su kompletno odreagovali na crnačko pitanje i podržali Burbonce u opovrgavanju principa 15. Amandmana. Populisti su tražili da pobede glasove crnaca ili kroz spajanje sa republikanskom manjinom ili kroz izdizanje problema žalbi na farmere crnce.[4]

Nije bilo slučajno da su južno tropartijski pokreti bili najjači u onim državama gde se nisu tražili samo glasovi crnaca već i aktivna podrška crncima. Opažanje da su Afroamerikanci nekako izdali populizam proganjalo je Narodnu stranku Džordžije od samog početka. Populisti su shvatili važnost politike crnaca. 40000 republičkih glasača, uvažavajuće većine bili su bivši kmetovi. Da su glasovi belaca podeljeni možda bi odlučili ishod bilo kojih državnih izbora. Ali teren je podlegao predviđanjima. Kako su populisti imali prednost glasova bez gubitka belih? Kako su suzdržali belce da podrže „partiju crnaca“? Jedan pokušaj morao bi biti učinjen da bi pobedili crnce. To je bila rizična shema ali je sadržala stepen presedana u politici države. Sedamdesetih i osamdesetih godina 19. veka demokrate i nezavisni članovi su nekad koristili iste metode kada su se delili glasovi belaca. Tokom tih dana mnogo belaca je bilo spremno da dozvoli Afroameričkim muškarcima svoje glasačke listiće, pogotovo kada bi nekad mogli da budu kupljeni za malo novca.[5]

Crnački populizam je uništen, označavajući kraj organizovanog političkog otpora pri povratku belaca na jugu tokom 19. veka. Bilo kako bilo, Crnački populizam stoji za najveće nezavisno političko protivljenje na jugu do pojave modernih građansko-pravnih pokreta.[6]

Reference uredi

  1. ^ Ali 2008, str. 74–100
  2. ^ Ali 2010, str. 113–167
  3. ^ Ali 2010, str. 13–77
  4. ^ Rochester, Anna (1943). The Populist Movement in the United States. New York: International Publishers. str. 59. 
  5. ^ Barton, C. Shaw . . The Wool-Hat Boys – Georgia's Populist Party. Louisiana State University Press. 1947. str. 78. .
  6. ^ Ali 2005, str. 6–18

Literatura uredi