Čašu meda jošt niko ne popi što je čašom žuči ne zagrči
Čašu meda jošt niko ne popi što je čašom žuči ne zagrči , izreka Petra II Petrovića Njegoša srpskog pjesnika i mislioca , vladara i vladike Crne Gore u spjevu Gorski vijenac.[1]
Porijeklo izreke uredi
U poemi Gorski vijenac Njegoš kaže:
| „ | Čašu meda jošt niko ne popi što je čašom žuči ne zagrči, čaša žuči ište čašu meda, smiješane najlakše se piju. |
” |
Tumačenje uredi
Život čini prijatno i neprijatno. Nikada nije bilo da je sve dobro, lijepo i prijatno, mora doći i ono drugo i suprotno. Drugačije se, već smiješani, i ne mogu popiti-živjeti. Sama činjenica rađanja i smrti uvjerava u ovu Njegoševu misao.[1]
Reference uredi
Literatura uredi
- Dimitrije Kalezić, Etika „Gorskog vijenca“, Beograd, 1987.
- Pavle Popović, O „Gorskom vijencu“, Beograd, 1923.
- Isidora Sekulić, Njegošu knjiga duboke odanosti, I, Beograd, 195