Чуваркућа
Čuvarkuća (lat. Sempervivum tectorum) je višegodišnja zeljasta biljka iz istoimenog roda (Sempervivum). Naziv potiče od reči semper vivere-stalno živa, i reči tectorum-krov. [1]
Čuvarkuća | |
---|---|
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Divizija: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | S. tectorum
|
Binomno ime | |
Sempervivum tectorum |
Visoka je od 10 do 30 cm, listovi su rozetasti, crepasti i pri vrhu crveni. Na vrhu stabljike su zvezdasti cvetovi crvene boje, kod nekih podvrsta i crveno-ljubičaste ili žute.
Čuvarkuća raste na stenama, zidovima, krovovima i lako se održava. Postoji verovanje da čuva od groma, bolesti i veštica.
Čuvarkuća sadrži tanin, sluz, smolu, kalcijum malat, masno ulje, mravlju i jabučku kiselinu.
Narodna imena čuvarkuće su još i pazikuća, vazdaživa, divlje smilje, žednjak.
Opis uredi
Čuvarkuća pripada sukulentama, sadrži mesnate listove pune vode. Listovi su lancetasti i ušiljenog su vrha.[1]Biljka cveta u periodu od jula do avgusta.
Razmnožavanje uredi
Vrlo otporna biljka, zahvaljujući listovima punim vode može preživeti sušu. Veoma lako se razmnožava, stolonima samostalno ili se može razviti nova biljka iz lista, vegetativno.
Ugroženost i zaštita uredi
Neke vrste ovog roda su zaštićene od strane države.
Lekovita svojstva uredi
Upotrebljava se sok od ove biljke i to ili iz cele sveže biljke (Sempervivum tectori succus) ili se upotrebljava samo list (Sempervivum tectori folium), kod upale uha.
U medicini se upotrebljava kao sok protiv opekotina, herpesa, čireva.
Tinktura od čuvarkuće se koristi kao homeopatski preparat protiv upale grla[2].
Postoji narodna poslovica: bolje čuvarkuća na kući nego dva psa pred kućom.
Slike uredi
-
Čuvarkuća -
Sempervivum tectorum
-
Sempervivum tectorum
-
Sempervivum tectorum
-
Sempervivum tectorum
-
Sempervivum tectorum
-
Sempervivum tectorum
-
Sempervivum tectorum
-
Sempervivum tectorum
-
Sempervivum tectorum
Izvori uredi
- ^ a b „Čuvarkuća (Sempervivum tectorum)”. Plantea (na jeziku: hrvatski). 2014-11-05. Pristupljeno 2019-08-17.
- ^ D. Milovanović, Atlas lekovitog bilja, Beograd, 1975.
Spoljašnje veze uredi
- Bionet škola
- Herbateka Arhivirano na sajtu Wayback Machine (21. april 2008)