Šandor Bonaz
Šandor Bonaz (mađ. Bonnaz Sándor), (Šale (Že), 11. avgust 1812. — Temišvar, 9. avgust 1889.[1]) bio je katolički sveštenik, biskup Čanadski.[2]
Biskup Šandor Bonaz | |
---|---|
Bonaz 1889. | |
Datum rođenja | 11. avgust 1812. |
Mesto rođenja | Šale (Že), Rona-Alpi |
Datum smrti | 9. avgust 1889.76 god.) ( |
Mesto smrti | Temešvar Mađarska |
Državljanstvo | Francusko i Mađarsko |
Obrazovanje | Pazmaneum (Beč) |
Zanimanje | Episkop katolički sveštenik katolički biskup |
Aktivni period | 1860 — 1889. |
Mandat | Biskup |
Prethodnik | Šandor Čajagi |
Naslednik | Šandor Desefi |
Karijera
urediNjegov otac, Antal Janoš Bonaz služio je kao poručnik u vojsci francuskog cara Napoleona I, a majka mu je bila Franciska Hugenio. Janoš Bonaz je pao u bici kod Lajpciga 1813. godine, nakon čega se majka preselila sa svojim 7-godišnjim sinom u Mađarsku, gde je njen zet, Antal Bonaz bio parohijski sveštenik Nađ-Osonu (Torontal žup.). Nakon završene gimnazije u Segedinu, Šandor je stupio u sveštenstvo. Od 1834. godine proveo je svoje pripremne godine u Beču, u Pazmaneumu, a za sveštenika ga je zaredio Jožef Lonović 1837. godine.[2]
Posle kratke karijere kao kapelan i nastavnik bogoslovije, postavljen je za paroha „velike jeseni” 1844. godine, a 1850. godine za privremenog nadzornika svih mađarskih i nemačkih narodnih škola „Temeš Banšag i Srpsko vojvodstvo“.[2] Iguman je postao od 1859. godine.
Episkopska karijera
urediDana 10. juna 1860. godine imenovan je za episkopiju u Čanadu, koja je upražnjena posle smrti Šandora Čajagija, a papsku potvrdu je dobio 28. septembra.[traži se izvor] Za episkopa su ga hirotonisali 4. novembra arhiepiskop kaločki Jožef Kunst, vački episkop Jožef Antal Pejtler i tininski episkop Janoš Nehiba uz njegovu pomoć.
Godine 1870. učestvovao je na Prvom vatikanskom koncilu. Kao episkop radio je ozbiljno, sa retkim umećem kao zemljoradnik pretvorio je episkopsko imanje u uzorno salaše,[2] i svojim pobožnim postupcima stekao opšte poštovanje. Sa 100.000 forinti osnovao je dve kanonske katedre, i to za slabo plaćene sveštenike, a dao je i 100.000 forinti u sveštenički penzioni fond. Podigao je bezbroj crkava i škola i osnovao 19 parohija. Pozvao je u svoju eparhiju Siromašne školske sestre po imenu Bogorodica,[2] potrošio je sto hiljada forinti na njihovo preseljenje (crkva manastira Notr Dam podignuta 1894. pripada njihovom nekadašnjem manastiru u Temešvaru[3]), a poklonio je skoro 2 miliona forinti za javno dobro.
Zbog svoje bolesti, 1874. godine kanonik Jožef Nemet je posvećen za episkopa i postavljen za njegovog zamenika.[2] Do njegove smrti, još 16 godina, zajednički su upravljali eparhijom.
Nagrade
urediGodine 1871. odlikovan je Ordenom Gvozdene krune prve klase (austr.)
Ostavština
urediU Temišvaru, ulica Bonaz, sada poznata kao avenija generala Jona Dragalina[4], između kanala Bega i Hunjadi ut (danas 16. decembra 1989.) je dobila njegovo ime.
Reference
uredi- ^ B. Bonaz
- ^ a b v g d đ Katolički leksikon
- ^ Szebeni Lajos (16. decembar 2013). „A hét plébániája: Temesvár-Józsefváros” (na jeziku: magyar). Mária Rádió Erdély. Pristupljeno 9. mart 2019.
- ^ Ulica Jona Gragalina na Google maps