Šarlot Eliot (18. mart 1789 − 22. septembar 1871) bila je engleska pesnikinja, pisac verskih pesama i urednik. Najpoznatija je po dve verske pesme, „Takva kakva jesam“ i „Neka bude volja tvoja“.[1]

Šarlot Eliot
Šarlot Eliot
Lični podaci
Datum rođenja(1789-03-18)18. mart 1789.
Mesto rođenjaBrajton, Velika Britanija
Datum smrti22. septembar 1871.(1871-09-22) (82 god.)
Mesto smrtiBrajton, Ujedinjeno Kraljevstvo
Umetnički rad
Poljepesnik, urednik
Najvažnija dela
Just As I Am

Eliot je uredila Christian Remembrancer Pocket Book (1834–59) i The Invalid's Hymn book, 6. izdanje, 1854.[1] Ovoj poslednjoj zbirci je doprinela sa 112 pesama, uključujući „Takav kakva jesam“, datiranu iz 1836. godine, koja je prevedena na gotovo svaki živi jezik toga doba. Uprkos odrastanju u hrišćanskom domu, ona je razmišljala o svojim sukobima i sumnjama i nije bila sigurna u svoj odnos sa Hristom. Tako je napisala svoje reči uverenja o tome da je Isus voli „takvu kakva je bila“. Vilijam B. Bradbari komponovao je muziku za njene tekstove i objavio pesmu 1849. Pesma je prevedena na mnoge jezike, a desetine hiljada ljudi posvetilo je svoj život Hristu tokom njenog sviranja.[2] Takođe je napisala „Moj Bog i Otac dok lutam“, 1834, u istoj zbirci. Eliot je bila autor Verskih pesama za nedelju dana, 1837, 40. hiljada, 1871; Sati tuge, 1836. i mnogih kasnija izdanja, 1863.[3] Mnogo godina je bila invalid, njen život je bio ispunjen delima dobročinstva. Odricala se od svega razmetljivog, gotovo sve njene knjige izdate su anonimno.[2]

Mladost i obrazovanje uredi

Eliot je rođena 18. marta 1789. godine u Vestfild Lodžu, Brajton.[4] Njen deda po majci, velečasni Henri Ven, bio je svešteno lice. Od šestoro dece, Šarlot je bila treća ćerka.[3] Njena braća i sestre su bili Henri Ven Eliot i Edvard Bišop Eliot, koji su bili članovi sveštenstva i angažovani kao pomoćnici vikara, rektora i paroha crkve svete Marije Bogorodice odnosno crkve Svetog Marka. Henri Ven Eliot je takođe bio osnivač sale Sv. Marije u Brajtonu. [4]

Šarlotino detinjstvo je prošlo u krugu velike pobožnosti. Bila je visoko obrazovana i u ranom detinjstvu je razvila veliku strast prema muzici i umetnosti.[4] Šarlota se tokom odrastanja osećala nedostojnom „Božje milosti“ i bila je nesposobna da se suoči sa pravednim i savršenim Bogom.

Karijera uredi

Prve 32 godine života Eliot je provela u Klapamu. Kao mlada žena bila je nadarena kao umetnica portreta i pisac šaljivih stihova.[5]

 
"Baš kao što jesam" (himna) sa muzikom Vilijama Bačeldera Bradbarija

Postala je omiljena u društvenim krugovima gde se religija nije pominjala, ali teška bolest 1821. godine udaljila ju je od ovih krugova i dovela do toga da oseća potrebu za ličnim Spasiteljem. Otprilike u to vreme, velečasni dr Cezar Malan iz Ženeve, koji je bio u poseti rezidenciji njenog oca u Klapamu, Grouv Hausu, [4] pitao ju je da li je u miru s Bogom, pitanje koje mu je tada zamerila i odbila je da razgovara o tome, ali nekoliko dana kasnije pozvala je dr Malana i izvinila se rekavši da želi da očisti svoj život pre nego što postane hrišćanka. Malan je odgovorio: „Dođi onakva kakva jesi“ i ona je tog dana predala svoj život Hristu. [5] Ovo prijateljstvo je bilo doživotno. Njegov početak 9. maja 1822. godine, prema rečima njene sestre, uvek se smatrao „rođendanom njene duše za istinski duhovni život i mir“.[6]

Šarlotino zdravlje je poboljšano posetom sledeće godine Normandiji. Ali 1829. godine ponovo je postala gotovo bespomoćna, sa povremenim intervalima olakšanja. 1833. otac joj je umro. Preuzela je 1834. urednički nadzor nad Džepnom knjigom hrišćanskog sećanja, a 1836. godine i sa Knjigom pesama invalida - radovima koje je prethodno vodila prijateljica, gospođica Harijet Kirnan. Godišnjak je uređivala 25 godina i u njemu su se pojavile mnoge njene pesme. U izdanju Knjiga pesama invalida koje je ona proširila i uređivala anonimno 1836. godine ona je doprinela sa 115 verskih pesama. Doprinela je i sa nekoliko pesama takođe 1835. godine u izboru Psalama i verskih pesama njenog brata, vlč. Henrija V. Eliota. Takođe je objavila, 1836. godine, Sati tuge. Njene Jutarnje i večernje himne za nedelju dana, štampane su privatno 1837, a objavljene 1842.[7]

Posete Škotskoj 1835. i Švajcarskoj 1837. znatno su joj koristile.[7] Njena snaja, Henrijeva supruga, umrla je 1841. Majka joj je, posle godinu dana teške bolesti, umrla u aprilu 1843. Uskoro su umrle dve njene sestre. Tako je njen dom rasturen, a 1845. godine ona i preživela sestra popravile kuću u Torkiju. Posle 14 godina, međutim, vratila se u Brajton.[7]

Kasnije godine i smrt uredi

Eliot je bila član engleske crkve. U kasnijim godinama, kada nije mogla da prisustvuje javnom bogosluženju, napisala je: "Moja Biblija je moja crkva. Ona je uvek otvorena i tu je moj prvosveštenik koji uvek čeka da me primi. Tu imam svoju ispovednicu, svoju zahvalnost, ukratko, sve što mogu da poželim tamo nađem“.[6]

Sveska pesama pojavila se 1863. godine, a njen brat Henri umro je te godine.[7] Samo još jednom, 1867. godine, ponovo se odvažilada da ode od kuće, provevši nekoliko nedelja u susednom selu. 1869. teško se razbolela, ali je uspela da se oporavi.[7] Umrla je u Brajtonu, 22. septembra 1871. godine,[7] [3] i sahranjena je zajedno sa svojom braćom u dvorištu crkve Svetog Andreja, Houv.

Eliot je bila daleki rođak Virdžinije Vulf.[8]

Vidi još uredi

Engleske žene pisci verskih pesama (18. i 19. vek)
  • Eliza Sibbald Alderson
  • Augusta Amherst Austen
  • Sarah Bache
  • Charlotte Alington Barnard
  • Sarah Doudney
  • Ada R. Habershon
  • Katherine Hankey
  • Frances Ridley Havergal
  • Maria Grace Saffery
  • Anne Steele
  • Emily Taylor
  • Emily H. Woodmansee

Reference uredi

  1. ^ a b Gall & Inglis 1875, str. 217.
  2. ^ a b Hatfield 1884, str. 230.
  3. ^ a b v Boase 1892, str. 981.
  4. ^ a b v g Hatfield 1884, str. 228.
  5. ^ a b Petersen & Petersen 2015, str. 345.
  6. ^ a b Nutter 1893, str. 131.
  7. ^ a b v g d đ Hatfield 1884, str. 229.
  8. ^ Wojtczak 2008, str. 130.

Dodatna literatura uredi

Bibliografija uredi

Spoljašnje veze uredi