Šibtu
Šibtu (vladala oko 1775. p. n. e. − oko 1761. p. n. e.) je bila supruga Zimri-Lima i kraljica drevnog grada-države Mari u savremenoj Siriji. Istoričar Abraham Malamat opisao ju je kao „najistaknutiju od marijskih dama“.[1]
Šibtu | |
---|---|
Porodica | |
Supružnik | kralj Zimri-Lima |
Potomstvo | najmanje sedam kćeri |
kraljica grada-države Mari | |
Period | oko 1775. p. n. e. – oko 1761. p. n. e. |
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/ee/Tablet_Zimri-Lim_Louvre_AO20161.jpg/220px-Tablet_Zimri-Lim_Louvre_AO20161.jpg)
Život
urediŠibtu je rođena u kraljevskoj porodici kraljevstva Jamhad. Njeni roditelji su bili Jarim-Lim I, kralj Jamada, i Gašera, njegova supruga kraljica.[2] Zimri-Lim je bio primoran da pobegne iz države Mari kada je na njegovog oca kralja Jakhdunlima izvršen atentat u dvorskom puču i Jasmah-Adad je uzurpirao presto. Zimri-Lim se udružio sa Jarim-Limom iz Jamhada koji mu je pomogao da povrati presto u državi Mari i njihov savez je zacementiran udajom Zimri-Lima za Šibtu.[3] Porodica Zimri-Lima i Šibtua imala je najmanje sedam ćerki. Jedna od njih imenovana je za gradonačelnika obližnjeg grada.[4] Nekoliko njihovih ćerki nastavilo je da se udaje za druge kraljevske porodice sa drevnog Bliskog istoka, uključujući Ibatum, koja se udala za Himidiju, kralja Andarika, i Inib-Šari koja se udala za Ibal-Adua, vladara Ašlake.
Kraljica Marija
urediŠibtu je uživala velika administrativna ovlašćenja kao kraljica. Tokom odsustva Zimri-Lima, Šibtu je vodila upravu grada, kraljevske palate i hrama. Pločice pronađene u Mariju otkrivaju redovnu prepisku između Šibtue i njenog muža u njegovom odsustvu. Pisma su uglavnom bila administrativne prirode, uključujući izveštaje o stanju u gradu i vojne i obaveštajne informacije.[5] Takođe su razmenjena lična pisma, uključujući jedno obaveštenje kralja o tome da je rodila blizance, dečaka i devojčicu.[2] Pisma Šibtu odražavala su duboku naklonost prema mužu i zabrinutost zbog njegovog zdravlja i blagostanja tokom njegovih kampanja. Zimri-Lim je, takođe slao pisma, obaveštavajući je o svojim bitkama i boravištu, i upućujući je kako da vodi grad.[6] U jednom od svojih pisama, Šibtu obaveštava Zimri-Lima, na njegov zahtev, o proročanstvu da će sevavilonski napad na Mari završiti neuspehom. Međutim, proročanstvo je bilo pogrešno i Vavilonci su pod Hamurabijem opljačkali Mari 1761. p. n. e.
Pored svojih političkih uloga, Šibtu je upravljala i nadgledala svoje veliko domaćinstvo i industriju radionica palate.[4]
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Malamat 1989, str. 12
- ^ a b Dalley 2002, str. 97
- ^ Hamblin 2002, str. 259
- ^ a b Smith, Entry: West Asia
- ^ Tetlow 2004, str. 84
- ^ Dalley 2002, str. 98
Literatura
uredi- Smith, Bonnie (2008). The Oxford Encyclopedia of Women in World History. Oxford University Press.
- Malamat, Abraham (1989). Mari and the Early Israelite Experience. Oxford University Press. ISBN 0-19-726117-5.
- Dalley, Stephanie (2002). Mari and Karana: Two Old Babylonian Cities. Gorgias Press LLC. ISBN 9781931956024.
- Hamblin, William J. (2002). Warfare in Ancient Near East. Taylor & Francis. ISBN 9780415255882.
- Van de Mieroop, Marc (2008). King Hammurabi of Babylon: A Biography. John Wiley & Sons. ISBN 9780470695340.
- Tetlow, Elisabeth Meier (2004). Women, Crime and Punishment in Ancient Law and Society: Volume 1: The Ancient Near East. Continuum International Publishing Group. ISBN 9780826416285.