Šče-2/Šče-2 , (rus. Ще-2) je laki dvomotorni, dvosedi transportni avion konstruktora (rus. А.Я. Щербакова) napravljen u Sovjetskom Savezu. Avion je prvi put poleteo 1942. godine, i bio je drvene konstrukcije. Mogao je da preveze 16 putnika ili 9 padobranaca ili 11 nosila sa ranjenicima ili oko 1.000 kg tereta na razdaljinu od 1.000 km.

Šče-2

Laki transportni avion Šče-2
Opšte
Namena transportni arion
Posada 2 člana
Zemlja porekla  SSSR
Proizvođač projektant: A.Я. Щerbakov, proizvođač: Zavod №47
Prvi let 1942.
Početak proizvodnje 3. oktobra 1943. do 1946.
Uveden u upotrebu 1943.
Povučen iz upotrebe 1952.
Status neoperativan
Prvi korisnik  SSSR - Sovjetsko vojno vazduhoplovstvo
Broj primeraka 567[1]
Dimenzije
Dužina 14,27 m
Razmah krila 20,54 m
Visina 3,80 m
Površina krila 64,00 m²
Masa
Prazan 2.235 kg
Normalna poletna 2.575 kg
Maks. težina pri uzletanju 3.400 do 3.700 kg
Pogon
Klipno-elisni motor 2 h М-11Д
Snaga 2 x (115 KS)85 kW
Performanse
Brzina krstarenja 140 km/h
Maks. brzina na Hopt 157 km/h
Taktički radijus kretanja 1.025 km
Dolet 2.160 km
Plafon leta 3.000 m
Brzina penjanja 77 m/min

Projektovanje i razvoj

uredi

Uoči i početkom Drugog svetskog rata u Sovjetskom vazduhoplovstvu su kao transportni avioni korišćeni isluženi bombarderi TB-3, putnički Li-2 (licenca Daglas DC-3) koji su imali kapacitet 2.000 do 5.000 kg i znatno manji avioni Po-2 i R-5 kapaciteta oko 400 kg. U to vreme nije postojao avion za srednje terete od 600 do 1.200 kg i radijusa 1.000 km, a takav je baš bio potreban za ekonomičan prevoz avionskih motora u udaljene baze u blizini frontova. Zbog toga je A.Я. Щerbakov samoinicijativno sa svojim projektantskim timom u toku 1941. godine počeo projektovanje aviona baš takvih karakteristika. S obzirom da je postojala oskudica aluminijuma ovaj avion je napravljen od drveta. Avion je nosio oznaku TS-1(rus. транспортный самолет). Prototip aviona je proizveden u Zavodu №482 u Moskvi i bio je gotov već februara meseca 1942. godine, a prvi probni let je obavljen u toku leta 1942. godine. Sva ispitivanja su završena u toku leta 1943. godine tako da je u avgustu mesecu doneta odluka o serijskoj proizvodnji koja je počela u oktobru 1943. godine u Avio zavodu №47 u gradu Čkalovu.[2] Po vođi konstruktorskog tima avion je u operativnom korišćenju dobio zvaničan naziv Šče-2. Zbog izgleda koji je asocirao na druge avione kao da je avion predstavljao kompilaciju tri nespojiva aviona, posada i tehničko osoblje su za ovaj avion u šali govorili: " ima kljun aviona Li-2 (putnički avion), trup aviona Pe-2 (obrušavajući bombarder) a motore od Po-2 (školski aviona) i može da leti“. Avion je sa leve strane imao prostrana vrata za unos kabastog tereta.

Tehnički opis

uredi

Avion Šče-2 je bio gotovo ceo drvene konstrukcije (izuzev nosača motora) konstrukcija trupa je bila drveni monokok obložen oplatom od šperploča, oblik trupa je bio oblog poprečnog preseka, koji se sužavao ka repu aviona. Sa leve strane trupa nalazila su se vrata dimenzija 143 h 164 cm, za utovar tereta kome nije smetao ni položaj krila. Krila koja su se nalazila na gornjoj strani trupa (visoko krilac) su takođe bila drvene konstrukcije presvučena platnom. Na napadnoj ivici krila su se nalazila pričvršćena dva radijalna (zvezdasta) petocilindrična motora vazduhom hlađena M-11D snage 85 kW odnosno 115 KS, koji su bili obloženi Naka prstenom u cilju boljeg hlađenja motora. Motori nisu bili adekvatni ovom avionu, jer po proračunima ovom avionu su odgovarali motori snage od 150 do 200KS ali takvih u serijskoj proizvodnji nije bilo pa se projektant morao zadovoljiti motorom koji je ugrađivan u avion Po-2. Postojali su projekti sa tri motora i sa dva dizel-motorima ali nisu realizovani. Elise koje su pogonile avion su bile vučne, dvokrake, drvene fiksnog koraka. Krila su bila trapezastog oblika sa ravno odsečenim krajevima a sa po jednom kosom upornicom bila su oslonjena na trup aviona. Stajni trap aviona je bio klasične konstrukcije fiksan (neuvlačeći), prednji točkovi su bili od aviona Il-2 i nalazili su se u nivou napadne ivice krila, amortizeri na prednjim točkovima su bili od aviona La-5 a zadnji točak, takođe fiksan se nalazio ispod repa aviona. Na repu aviona se nalazio horizontalni stabilizator sa dva vertikalna stabilizatora i kormila pravca koji su bili locirani na krajevima kao kod aviona Pe-2.

Operativno korišćenje

uredi

Avion Šče-2 je proizveden u 567 primeraka u periodu od 1943. do 1946. godine i našao je široku primenu tokom rata. Pre svega je korišćen za prevoz tereta, avionskih motora, krila lovaca, lakših protivtenkovskih i protivavionskih topova. Pored toga avion je bio osposobljen da preveze 16 putnika ili 9 padobranaca ili 11 ranjenika na nosilima. Zbog svoje ekonomičnosti u eksploataciji korišćen je za obuku pilota bombardera, njihovu trenažu ili za obuku navigatora. Zbog robusnog stajnog trapa, velikih točkova velikih zakrilaca veoma male minimalne brzine letenja i kratkih poletno sletnih staza ovaj avion je veoma često korišćen za snabdevanje i komunikaciju sa partizanskim odredima u pozadini neprijatelja. Avion Šče-2 se nakon rata koristio za lokalni avio saobraćaj u Sovjetskom Savezu dok ga nije, u toj ulozi zamenio An-2. Avion je korišćen takođe i u poljoprivredi za zaprašivanje i prihranjivanje useva.

Operativno korišćenje aviona Šče-2 u Jugoslaviji

uredi

Pet aviona Šče-2 je Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo dobilo 1945. godine od Vojnog vazduhoplovstva Sovjetskog Saveza kao vojnu pomoć. Avioni su korišćeni kao što je to bilo i u Sovjetskom Savezu za hitno dostavljanje rezervnih delova aviona, prevoz visokih oficira (ŠAO-štapsko avio odeljenje), za obuku padobranaca (Padobranska škola u Novom Sadu), sanitetske potrebe i slično. Avioni su bili u upotrebi sve do 1952. godine

Zemlje koje su koristile ovaj avion

uredi

Vidi još

uredi

Reference

uredi

Literatura

uredi
  • Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172. 
  • Šavrov, V. B. (2002). „Щe-2 (TS-1 transportnый samolet)”. Istoriя Konstrukciй samoletov v SSSR 1938-1950 gg (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: Mašinostroenie. str. 296. ISBN 978-5-217-03103-0. 

Spoljašnje veze

uredi