Chamaecyparis lawsoniana

Losonov pačempres, oregonski kedar ili kako se u literaturi najčešće naziva Lavsonov pačempres (Chamaecyparis lawsoniana) je visoki zimzeleni četinar iz roda pačempresa (Chamaecyparis), familije čempresa (Cupressaceae). Ovu vrstu otkrili su evropski doseljenici u blizini Port Orforda u Oregonu. Prvi ukrasni primerci uzgojeni su 1854. od strane sakupljača dendro-materijala koji su radili za rasadnik Lawson & son (Loson i sin) iz Edinburga (Škotska), po kome je i dobio ime. Imena Losonov pačempres, odnosno Lavsonov pačempres (pačempres - nalik čempresu) i Losonov čempres su u širokoj upotrebi u hortikulturi, a ponekad i oregonski kedar.

Losonov pačempres
Losonov pačempres — grana sa šišarkama
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Plantae
Divizija:	Pinophyta
Klasa:	Pinopsida
Red:	Pinales
Porodica:	Cupressaceae
Rod:	Chamaecyparis
Vrsta:	C. lawsoniana
Binomno ime
Chamaecyparis lawsoniana (A. Murray) Parl.
Prirodni areal Losonovog pačempresa

Latinsko ime roda Chamaecyparis potiče od grčkih reči chamai=nizak i kyparissos=čempres, zbog sličnosti sa pravim čempresima, po kojima je i dobio ime

Rasprostranjenost

Ova vrsta kao samonikla biljka raste na obali Tihog okeana, od jugozapadnog Oregona do severozapadne Kalifornije. Zauzima priobalnu oblast. U kopno zalazi do 70 km i do 1500 m nadmorske visine

Izgled

Na prirodnom staništu raste do 60 m, sa prsnim prečnikom debla i preko 2 m. Krošnja je kupasta, savijenog vrha, a bočne grane horizontalne sa povijenim grančicama. Kora stabla je crvenkastomrka, kod mladih biljaka glatka, kod starijih ispucala.

Četine su ljuspaste, duge 3-5 mm, tesno prilegle uz grančicu, tamnozelene ili plavozelene boje, na donjoj strani grančice sa beličastim poljima stominih otvora. Na vrhu su tupe ili malo zašiljene, sa smolnom žlezdicom na leđima.

Muške šišarice su duge 3-4 mm, tamnocrvene rano u proleće, a kasnije, po otpuštanju polena postaju smeđe. Ženske šišarice su loptaste, prečnika 7-14 mm, sa 6-10 ljuspi. U početku su zelene, a kada sazru i odrvene i postaju smeđe. Šišarice sazrevaju iste godine, a pod svakom ljuspom nalaze se 2-4 semena.

• 
  Kora
• 
  Grančica sa četinama
• 
  Četine
• 
  Muške šišarice
• 
  Zelene ženske šišarice
• 
  Zrele ženske šišarice
• 
  Seme

Osobine i uslovi staništa

Losonov pačempres na prirodnom staništu, u šumama Oregona

Losonov, odnosno Lavsonov pačempres u mladosti raste lagano, a kasnije brže. Otporan je na razne bolesti i dobro uspeva na različitim staništima. Razmnožava se semenom, zelenim reznicama i kalemljenjem, a razvija i izdanke iz panja.

Vrsta je senke, a dobro podnosi i mraz. Bez posledica podnosi temperature do -25 °C. Obrazuje moćan korenov sistem, pa je otporan na vetar. Dim i prašina mu ne smetaju, ali je zato veoma osetljiv na suv vazduh i suvo zemljište.

U odnosu na zemljište nije probirač, ali mu najviše odgovaraju duboka, sveža i glinovita, u vlažnom klimatu. Inače dobro uspeva i na podzolastim, pa i zaslanjenim, a uz dovoljno vlage i na krečnjačkim zemljištima.

Upotreba

Drvo ovog četinara je svetložute do svetlosmeđe boje, fine strukture i prijatnog mirisa. Lako je, srednje tvrdo i trajno. Upotrebljava se za izradu nameštaja, žaluzina, čamaca, orgulja i dr.

Značaj u ozelenjavanju

Gajeni primerak losonovog pačempresa

Živa ograda od Losonovog pačempresa

Losonov pačempres svakako spada među najpopularnije i najčešće korišćeno ukrasno četinarsko drveće u pejzažnoj arhitekturi. Zahvaljujući brojnim varijetetima nalazi primenu na zelenim površinama najrazličitije namene. Može se saditi pojedinačno, na travnjaku, ali je podjednako efektan i u alejama. Dobro podnosi orezivanje, pa se od njega mogu formirati izuzetno atraktivne žive ograde. Izuzetno su lepe kombinacije varijeteta različite boje četina, bilo da su sađeni u slobodnorastućoj grupi ili pravilno orezani u živoj ogradi. Dobro se slaže i u kombinaciji sa drugim četinarima i lišćarima. Uz pravilnu negu Losonov pačempres može se uspešno gajiti i u dovoljno prostranim žardinjerama. Njegova gusta krošnja čini ga vrednim materijalom i u topijarstvu - umetnosti oblikovanja zelenih skulptura. Patuljaste forme koriste se za izgradnju alpinetuma. Obzirom na opštu izdržljivost može se upotrebljavati i kao šumska kultura.

Varijeteti

Izuzetno je varijabilna vrsta. Postoji nekoliko stotina gajenih varijeteta koji se razlikuju prema obliku krošnje, visini rasta, boji četina i dr. Varijeteti najčešće nemaju istu otpornost i zahteve prema uslovima sredine kao osnovna vrsta i uglavnom su osetljiviji i zahtevniji. Neki od najpopularnijih su:

• Ch. l. 'Alumii' - do 10 m visoko stablo, uskokupaste krošnje. Grane na mladim biljkama uspravne, kasnije odstojeće. Grančice guste, ravne, mekane. Mlade četine plavičasto injaste, kasnije sivkastoplavičaste;
• Ch. l. 'Aurea Densa' - spororastući zimzeleni grm srednje visine. Krošnja je gusta, kompaktna, piramidalnog oblika. Četine su zlatnožute boje, na kratkim, gustim granama;
• Ch. l. 'Chilworth Silver' - spororastući žbun srednje visine, široko stubaste forme, sa gustim, mekim grančicama i svetlosrebrnastoplavim četinama;
• Ch. l. 'Columnaris' - do 10 m visoko stablo, uskokupaste krošnje koju formiraju uspravne grane i grančice;
• Ch. l. 'Ellwoodii' - nizak žbun, visine 2-3 m, kompaktne i guste krošnje kupaste forme. Tamnozelene, ljuspaste četine na uspravnim granama;
• Ch. l. 'Ellwood's Gold' - spororastući visoki žbun stubaste forme. Krošnja je kompaktna, četine sivozelene, mlade u proleće žute na vrhovima;
• Ch. l. 'Fletcheri' - srednje visoko drvo valjkaste do kupaste forme. Grane i grančice uspravne, vrlo guste, vrhovi grana tamnocrvenkasti;
• Ch. l. 'Gimbornii' - Loptasti grm srednje veličine i loptaste forme. Četine na kratkim grančicama, plavozelene, zimi dobijaju ljubičasti ton;
• Ch. l. 'Glauca Argentea' - stablo kupaste forme, visine 5-10 m, plavičastozelenih četina, upadljivo beličasto injastih;
• Ch. l. 'Golden Wonder' - veličanstvena stubasta forma visine do 20 m, zlatnožutih četina tokom cele godine;
• Ch. l. 'Kilmacurragh' - Drvo srednje visine i usko stubaste forme. Krošnja gusta, četine tamnozelene, na kratkim, uspravnim granama;
• Ch. l. 'Lanei Aurea' - Drvo srednje visine, sa četinama svetlozlatnožute boje koja se ne menja tokom cele godine. Grančice meke, na prozračnoj krošnji;
• Ch. l. 'Little Spire' - spororastuća kupasta forma veoma guste krošnje, tamnoplavozelenih četina na kratkim grančicama;
• Ch. l. 'Minima Aurea' - patuljasti žbun piramidalne forme, sa zlatnožutim četinama u gustim, uglavnom vertikalnim granama;
• Ch. l. 'Minima glauca' - patuljasti žbun loptaste forme sa gustim, vertikalnim grančicama, tamne plavozelene krošnje;
• Ch. l. 'Pembury Blue' - srednje visoko drvo široko piramidalne krošnje, sa visećim, nadole povijenim grančicama i četinama srebrnastoplave boje, posebno kada su mlade;
• Ch. l. 'Pigmaea Argentea' - spororastući, patuljasti žbun loptaste forme, visine do 2 m, tamnoplavozelene krošnje prošarane belim vrhovima, naročito u proleće;
• Ch. l. 'Stardust' - srednje visoko drvo usko piramidalne krošnje i horizontalnih grana, sa četinama svetložute boje;
• Ch. l. 'Wisselii' - robusno drvo srednje visine, usko piramidalne forme, sa kratkim, krtim grančicama i tamnim plavozelenim četinama. U proleće ga krase sitne ali upadljive grimizno crvene muške šišarice.

• Neki od varijeteta Losonovog pačempresa
• 
  Ch. l. 'Alumii'
• 
  Ch. l. 'Argenteovariegata'
• 
  Ch. l. 'Columnaris'
• 
  Ch. l. 'Ellwoodii'
• 
  Ch. l. 'Golden Wonder'
• 
  Ch. l. 'Minima Glauca Optusa Pygmea'
• 
  Ch. l. 'Stewartii'
• 
  Ch. l. 'Wisselii'

Vidi još

• Živa ograda
• Topijar
• Naj-drveće sveta

Literatura

• Vukićević, Emilija (1982). Dekorativna dendrologija. Beograd: Privredno finansijski vodič. str. 157—163. 
• Lanzara, Paola (1984). Drveće. Ljubljana: Mladinska knjiga. str. 62. 
• Conifer Specialist Group (2000). „Chamaecyparis lawsoniana”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2006. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 11. 5. 2006.  Listed as Vulnerable (VU A1de+2e v2.3)
• Siskiyou National Forest has posted precautions for persons entering areas with Port Orford Cedar populations ([1]).
• Jules, E.S.; M.J. Kaufmann; W. Ritts & A.L. Carroll (2002). „Spread of an invasive pathogen over a variable landscape: a non-native root rot on Chamaecyparis lawsoniana”. Ecology. 83 (11): 3167—3181. JSTOR 3071851. doi:10.1890/0012-9658(2002)083[3167:SOAIPO]2.0.CO;2. 
• Hunt, J. 1959. Phytophthora lateralis on Port-Orford-cedar. Research Note 172: 1-6. Portland, OR: U.S. Department of Agriculture, Forest Service, Pacific Northwest Forest and Range Experiment Station.
• Roth, L. F.; Trione, E. J. & Ruhmann, W. H. (1957). „Phytophthora induced root rot of native Port-Orford-cedar”. Journal of Forestry. 55: 294—298. 
• Torgeson, D. C., Young, R. A., & Milbrath, J. A. 1954. Phytophthora root rot diseases of Lawson cypress and other ornamentals. Oregon Agric. Exp. Stn. Bull. 537: 1-18. Corvallis, OR: Oregon State College.
• Trione, E J. (1959). „The pathology of Phytophthora lateralis on native Chamaecyparis lawsoniana”. Phytopathology. 49: 306—310. 
• Tucker, C. M.; Milbrath, J.A. (1942). „Root rot of Chamaecyparis caused by a species of Phytophthora”. Mycologia. 34 (1): 94—103. JSTOR 3754945. doi:10.2307/3754945. 
• Zobel, D. B., Roth, L. F., & Hawk, G. M. 1985. Ecology, pathology, and management of Chamaecyparis lawsoniana. Gen. Tech. Rep. PNW-184: 1-161. Portland, OR: U.S. Department of Agriculture, Forest Service, Pacific Northwest Forest and Range Experiment Station.
• Uchytil, Ronald J. (1990). „Chamaecyparis lawsoniana”. Fire Effects Information System (FEIS). U.S. Department of Agriculture (USDA), Forest Service (USFS), Rocky Mountain Research Station, Fire Sciences Laboratory — preko http://www.fs.fed.us/database/feis/. 

Спољашње везе

• Jepson Manual treatment for Cupressus lawsoniana
• ConiferCountry Chamaecyparis lawsoniana