Conversio Bagoariorum et Carantanorum

„Conversio Bagoariorum et Carantanorum“ („Preobraćenje Bavaraca i Karantanaca“) je latinska istorija napisana u Salcburgu 870-ih godina. Knjiga opisuje život i karijeru osnivača Salcburga sveca Ruperta (um. 710), posebno njegov misionarski rad u Bavarskoj, i aktivnosti biskupa i opata u Salcburškoj nadbiskupiji. Završava se kratkom istorijom Karantanije.

Prva stranica kopije iz 10. veka Preobraćanje

Delo je možda napisao sam Adalvin lično, tadašnji nadbiskup Salcburga. Namera mu je bila da se Ludvigu Nemačkom pruži posebna istorijska perspektiva o nedavnom sukobu misionarstva iz Salcburga i onog koji su sprovodila braća Ćirilo i Metodije, koji su propovedali novu religiju među slovenskim narodima Velike Morave i Panonije. Tri rukopisa se odnose na crkvu posvećenu Pribinu koja se nalazila na posedu u njegovom vlasništvu pod nazivom Nitrava.

Reference

uredi
  • Wolfram, Herwig, ur. (1979). Conversio Bagoariorum et Carantanorum. Vienna: Böhlau. 
  • Bartoňková, Dagmar; et al., ur. (1969). „Libellus de conversione Bagoariorum et Carantanorum (i.e. Conversio)”. Magnae Moraviae fontes historici III. Prague: Statni pedagogicke nakl. 

Literatura

uredi
  • Lošek, Fritz (1997). Die Conversio Bagoariorum et Carantanorum und der Brief des Erzbischofs Theotmar von Salzburg. MGH Studien und Texte. 15. Hannover. 
  • Lošek, Fritz (1985). „Philologisches zur Conversio Bagoariorum et Carantanorum”. Ur.: Herwig Wolfram; Andreas Schwarcz; Herwig Friesinger; Falko Daim. Die Bayern und ihre Nachbarn. Berichte des Symposions der Kommission für Frühmittelalterforschung. 1. Vienna. str. 255—68. 
  • Nótári, Tamás (2005). Források Salzburg kora középkori történetéből (Izvori iz ranosrednjovekovne istorije Salcburga). Szeged: Lectum Kiadó. ISBN 963-86649-6-7.  Hungarian.
  • Nótári, Tamás (2000). „Conversio Bagoariorum et Carantanorum”. Aetas. 15 (3): 93—111. 
  • Wolfram, Herwig (1995). Salzburg, Bayern, Österreich. Die Conversio Bagoariorum et Carantanorum und die Quellen ihrer Zeit. Mitteilungen des Instituts für Österreichische Geschichtsforschung. 31. Vienna and Munich.