Eusmilus (Eusmilus — „pravi nož”) je izumrli podrod mačkolikih zvijeri iz izumrlog roda Hoplophoneus, koji je u periodu ranog Oligocena nastanjivao područje Evrope.[1]

Eusmilus
Vremenski raspon: 33.77–30.83 Ma
rani Oligocen
dio donje vilice vrste
Hoplophoneus bidentatus
odlijevi mozgova iz unutrašnjosti
lobanja nekoliko primjeraka vrste
Hoplophoneus bidentatus
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Carnivora
Podred: Feliformia
Porodica: Nimravidae
Potporodica: Hoplophoninae
Rod: Hoplophoneus
Podrod: Eusmilus
Gervais, 1876
Tipska vrsta
Hoplophoneus bidentatus
Filhol, 1872
Vrste
  • Hoplophoneus bidentatus
  • Hoplophoneus villebramarensis
Sinonimi
sinonimi podroda:
  • Ekgmoiteptecela (Macdonald, 1963)
  • Pareusmilus (Kretzoi, 1929)
sinonimi vrste:
  • H. bidentatus:
    • Eusmilus bidentatus (Filhol, 1872)
    • Machairodus bidentatus (Filhol, 1872)
  • H. villebramarensis:
    • Eusmilus villebramarensis (Peigné & Brunet, 2001)

Etimologija naziva uredi

Naziv ovog podroda vodi porijeklo od:

  • latinske riječi eu (lat. eu), koja znači pravo ili istinito,
  • i starogrčke riječi smilus (stgrč. σμίλη), koja znači nož ili klin.

Opis uredi

Vrste iz podroda Eusmilus su po veličini dostizala dimenzije današnjeg leoparda. Imale su dugo i robusno tijelo, kratke noge, duge očnjake i dostizale su dužinu do 1,5 m. Vrsta Hoplophoneus bidentatus je dostizala u ramenima visinu od 60 cm i težinu od 30 do 50 kg. Vrste iz podroda Eusmilus su posjedovale samo 26 zuba u vilicama, umjesto 44 zuba kao drugi sisari mesojedi. Takođe, ove vrste su mogle da otvore svoje vilice pod uglom od 90°, što im je omogućilo da koriste svoje duge očnjake pri ubijaju plijena.

Rast i razvoj uredi

Što se tiče vrsta iz podroda Eusmilus, fosilni ostaci mladunaca i adolescenata ovi vrsta ukazuju na to da su se u toku odrastanja dugi očnjaci pojavljivali kasnije. Ovi dokazi ukazuju na to da su ove vrste dugo u toku svog života ovisile o mlijeku svoji majki kao glavnom izvoru hrane. Iz pronađeni mlječni zuba mladi primjeraka ovi vrsta utvrđeno je da su, nakon nicanja, zubi bili dovoljno veliki da bi ih oni koristili efikasno u lovu. Takođe, mogućnost da svoje oštećene mliječne sabljaste očnjake zamjene sa trajnim očnjacima je bila dodatna prednost ovi mladi nimravida.[2]

Sistematika uredi

Istorija klasifikacije uredi

U istraživanju iz 2016. godine, paleontolog Pol Z. Beret je utvrdio da je status roda Eusmilus nevažeći, i da su u stvari predstavnici ovog roda dio roda Hoplophoneus.[1]

Klasifikacija uredi

podrod Eusmilus
Vrste: Rasprostranjenost fosila
i lokacija:
Vremenski
raspon:
H. bidentatus (Filhol, 1872)   Njemačka
  Francuska
33,77 do 32,63 mil. god.
H. villebramarensis (Peigné & Brunet, 2001)   Njemačka
  Francuska
   Švajcarska
32,63 do 30,83 mil. god.

Filogenetsko stablo uredi

Dolje prikazan kladogram predstavlja filogenetske veze podroda Eusmilus.[3][4][1]

 Feliformia 

Tapocyon

Quercygalidae

Palaeogalidae

 ? 

Chailicyon

Aeluroidea  

 †Nimravidae 

Maofelis

nimravid sp. (MA-PHQ 348)

Nimravinae

Dinailurictinae

Dinictis  

Pogonodon

 †Hoplophoneinae 

Nanosmilus

 †Hoplophoneus 

Hoplophoneus oharrai

Hoplophoneus occidentalis

Hoplophoneus primaevus  

Hoplophoneus dakotensis

Hoplophoneus sicarius

Hoplophoneus cerebralis

 (†Eusmilus

Hoplophoneus villebramarensis

Hoplophoneus bidentatus

 sensu stricto 
 (Hoplophoneus sensu lato) 

Vremenska rasprostranjenst uredi

HoplophoneusHoplophoneusHoplophoneusHoplophoneusHoplophoneusHoplophoneusNanosmilusPogonodonDinictisDinailurictinaeNimravinaeMaofelisMiocenOligocenEocenBurdigalianAquitanianChattianRupelianPriabonianBartonian

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v Barrett, P.Z. (2016). „Taxonomic and systematic revisions to the North American Nimravidae (Mammalia, Carnivora)”. PeerJ. 4: e1658. PMC 4756750 . doi:10.7717/peerj.1658. 
  2. ^ Antón, Mauricio (2013). Sabertooth. Bloomington: Indiana University Press. ISBN 978-0-253-01049-0. 
  3. ^ Peigne, Stéphane (maj 2003). „Systematic review of European Nimravinae (Mammalia, Carnivora, Nimravidae) and the phylogenetic relationships of Palaeogene Nimravidae”. Zoologica Scripta. 32 (3): 199—229. ISSN 0300-3256. doi:10.1046/j.1463-6409.2003.00116.x. 
  4. ^ Averianov, Alexander; Obraztsova, Ekaterina; Danilov, Igor; Skutschas, Pavel; Jin, Jianhua (10. 5. 2016). „First nimravid skull from Asia”. Scientific Reports. 6 (1): 25812. Bibcode:2016NatSR...625812A. ISSN 2045-2322. PMC 4861911 . PMID 27161785. doi:10.1038/srep25812. 

Spoljašnje veze uredi