POP3
POP3 (engl. Post Office Protocol) je jednostavan internet protokol za pristupanje e–pošti. Definisan je u kratkom dokumentu RCF 1939. Zbog ove jednostavnosti, mogućnosti ovog protokola prilično su ograničene. Jedan je od najzastupljenijih protokola svoje vrste. [1]
Proces uspostavljanja vezeUredi
Protokol POP3 stupa na scenu onog trenutka kada klijent otvori TCP vezu sa serverom za e–poštu na portu 110 (port za POP3). Pošto se uspostavi TCP veza, POP3 prolazi kroz 3 faze:
- ovlašćenje (autorizacija)
- transakcija
- ažuriranje
Faza ovlašćenjaUredi
Tokom ove faze, klijent šalje korisničko ime i lozinku kojim se proverava identitet korisnika. Faza ovlašćenja zahteva od korisnika dve osnovne komande: user <imeKorisnika> i pass <lozinka>. Server se odaziva sa +OK ukoliko je korisnik uneo tačne podatke ili -ERR ukoliko je pronađena greška. Primer uspešnog pristupanja e–pošti:
Pretpostavimo da je naziv servera za e–poštu mailServer,
telnet mailServer 110 +OK POP3 server ready user Petar +OK pass sunce23 +OK user successfully logged on
Faza transakcijeUredi
Tokom druge faze, transakcije, klijent preuzima poruke, briše postojeće i može da preuzme informacije o e–pošti. Klijent koji koristi protokol POP3 može da se podesi da „preuzima i briše“ ili da „preuzima i čuva“ poruke. Redosled komandi koje izdaje POP3 klijent zavisi od toga za koji se od ova dva režima korisnik opredelio.
U režimu preuzimanja i brisanja klijent izdaje komande list, retr i dele. Na primer, pretpostavimo da neki korisnik u svom poštranskom sandučetu ima dve poruke. U sledećoj razmeni poruka C označava klijenta a S server za e–poštu:
C: list S: 1 498 S: 2 912 S: . C: retr 1 S: (bla bla... S: ............ S: ........bla) <порука> S: . C: dele 1 C: retr 2 S: (bla bla... S: ............ S: ........bla) <порука> S: . C: dele 2 C: quit S: +OK POP3 server is signing off
Klijent najpre traži da server za e–poštu navede veličinu svi sačuvanih poruka. Nakon toga, klijent najpre preuzima, a zatim briše poruke sa servera. Nako faze ovlašćenja, klijent koristi samo 4 komande: list, retr, dele i quit. Sintaksa ovih komandi definisana je u dokumentu RCF 1939. Posle obrade komande quit, POP3 server prelazi u fazu ažuriranja i iz poštanskog sandučeta uklanja poruke 1 i 2.
Nedostaci POP3Uredi
Problem u režimu preuzimanja i brisanja jeste u tome da primalac, Petar, može da koristi više računara, a da pritom želi da sa svih računara koje koristi (u kući, na poslu, sa prenosivog računara) može da pristupa svojim e-porukama. U ovom režimu rada, Petrove poruke se nalaze samo u jednom od ta tri računara: tačnije, ako Petar neku poruku prvo pročita na računaru u kancelariji, neće moći da je uveče ponovo pročita na svom prenosivom računaru.
U režimu preuzimanja i čuvanja, klijent, nakon preuzimanja, ostavlja poruke na serveru za e–poštu. U ovom slučaju Petar može ponovo da otvori svoju e–poštu na nekom drugom računaru; može da je pročita na poslu, a kasnije u toku nedelje i kod kuće.
E-mail klijentiUredi
E-mail klijent je program koji komunicira sa udaljenim serverom i omogućava čuvanje poruka na lokalni disk.
Neki od najpoznatijih klijenata koji koriste POP3 su:
ReferenceUredi
LiteraturaUredi
- Kurose J. i Ross K., (2008) Umrežavanje računara, 4. izdanje