Pacifičko-Antarktički greben

Pacifičko-Antarktički greben (PAR) divergentna je granica tektonske ploče[1][2][3] locirana na morskom dnu južnog Tihog okeana, koja razdvaja Tihookeansku ploču od Antarktičke ploče. U nekim vidovima upotrebe on se smatra južnim delom Istočnopacifičkog grebena, uglavnom južno od Čelindžerske zone preloma[4] i proteže se do Makvorskog trojnog čvora[5][6][7] južno od Novog Zelanda.[8]

Pacifičko-Antarktički greben je južna ekstenzija Istočnopacifičkog grebena.

Luisvilski greben

uredi
 
Luisvilski greben

Prostire se na 4.300 km sever-zapad od Pacifičko-Antarktičkog grebena do podmorske planine Osborn na spoju Tonga i Kermadeka.[9] To je dugačak niz podmorskih planina zvanih Luisvilski greben, koji je najduži takav lanac na Tihom okeanu,[10] i za koji se misli da je nastao od Tihookeanske ploče koja je nadišla preko dugovečnog centra rastopljene magme zvanog žarište Luisvil.

Reference

uredi
  1. ^ Langmuir, Charles H.; Klein, Emily M.; Plank, Terry (2013). „Petrological Systematics of Mid-Ocean Ridge Basalts: Constraints on Melt Generation Beneath Ocean Ridges”. Mantle Flow and Melt Generation at Mid-Ocean Ridges. Geophysical Monograph Series. стр. 183—280. ISBN 9781118663875. doi:10.1029/GM071p0183. hdl:10161/8316. 
  2. ^ Sinton, John M.; Detrick, Robert S. (1992). „Mid-ocean ridge magma chambers”. Journal of Geophysical Research. 97 (B1): 197. Bibcode:1992JGR....97..197S. doi:10.1029/91JB02508. 
  3. ^ Toshiro Tanimoto; Thorne Lay (7. 11. 2000). „Mantle dynamics and seismic tomography”. Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. 97 (23): 12409—10. Bibcode:2000PNAS...9712409T. PMC 34063 . PMID 11035784. doi:10.1073/pnas.210382197 . 
  4. ^ Yáñez, G.; Cembrano, J.; Pardo, M.; Ranero, C.; Selles, D. (2002). „The Challenger–Juan Fernández–Maipo major tectonic transition of the Nazca–Andean subduction system at 33–34°S: geodynamic evidence and implications”. стр. 23—38. doi:10.1016/S0895-9811(02)00004-4. 
  5. ^ Marks (1997). „Early Tertiary gravity field reconstructions of the Southwest pacific.”. Earth and Planetary Science Letters: 152: 267—274. 
  6. ^ Meckel (2003). Tectonics of the Hjort region of the Macquarie Ridge Complex, southernmost Australian-Pacific Plate Boundary, southwest Pacific Ocean (PhD) (Теза). стр. 206. Bibcode:2003PhDT.......206M. 
  7. ^ Harbert W.; Cox A. (1989). „Late Neogene motion of the Pacific Plate”. Journal of Geophysical Research. 94: 3052—3064. 
  8. ^ „Pacific-Antarctic Ridge”. www.britannica.com. Приступљено 5. 4. 2013. 
  9. ^ Keating, Barbara H. (1987). Seamounts, Islands, and Atolls. American Geophysical Union. ISBN 0-87590-068-2. 
  10. ^ Q. Cheng; K.H. Park; J. D. Macdougall; A. Zindler; G. W. Lugmair; H. Staudigel; J. Hawkins; P. Lonsdale (1987). Barbara H. Keating; Patricia Fryer; Rodey Batiza; George W. Boehlert, ур. „Isotopic Evidence for a Hotspot Origin of the Louisville Seamount Chain”. Geophysical Monograph Series. doi:10.1029/GM043p0283. 

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi


61° 59′ 58″ Ј; 157° 00′ 01″ З / 61.999555° Ј; 157.000165° З / -61.999555; -157.000165