Smrdibube (Pentatomidae; od grčkog pente - „pet” i tomos - „sekcija”) predstavlja porodicu insekata iz reda Hemiptera, i obuhvata bube u narodu poznate kao smrdibube ili smrdljivi martini.

Smrdibube
Nezara viridula
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Arthropoda
Klasa: Insecta
Red: Hemiptera
Natporodica: Pentatomoidea
Porodica: Pentatomidae
Leach, 1815
Potporodice

Taksonomija uredi

Postoji nekoliko potporodica, među kojima se Aphylinae obično smatraju zasebnom porodicom, ali ih ovdje kategorišemo kao potporodicu, prateći primjer Grazia et al. (2008).[1]

Opis uredi

Tijelo je obično dugačko oko jednog i po centimetra, raznovrsnih boja, obično trapezoidno u svom obliku, pa ih npr. u engleskom jeziku često nazivaju i štitaste bube (engl. shield bugs).[2] Torzo ovih buba se sastoji od tri odsječka. Njihova pokrilca nisu u potpunosti tvrda kao u npr. krompirove zlatice (tvrda se nazivaju lat. elytra), nego je osnovni dio tvrd, a zatim prema krajevima je membranozan; ovakva krila u insekata se nazivaju lat. hemelytra.

Smrdibuba svoje ime duguje neprijatnom mirisu koji dolazi od tečnosti koju luči iz pora na leđima kad je uznemirena. Ova tečnost sadrži aldehide, što miris čini sličnim korijanderu. Neke vrste u ovoj tečnosti imaju cijanide koji daju miris sličan trulom bademu. Sve ovo služi da se buba zaštiti od potencijalnih predatora i unaprijed ih odbije.

U Laosu jedu neke vrste, smatrajući da njihov jak miris predstavlja posebnu draž. Mogu se pomiješati s drugim začinima i marinadom da bi se spremio „čio”, pasta koja se jede sa čilijem i drugim začinima.

Poljoprivreda uredi

Mnoge bube iz ove porodice predstavljaju poljoprivrednu napast, jer se mogu razmnožiti u velikim brojevima i značajno oštetiti usjeve, a pritom su vrlo otporne na pesticide. Predstavljaju prijetnju po pamuk, kukuruz, sirak, soju, drveće, grmlje, vinove loze, trave i mnoge domaće biljke.[3] Međutim, neke vrste iz porodice Pentatomidae smatraju se vrlo korisnim: npr. harlekinska buba (lat. Murgantia histrionica), slična po obliku ostalim smrdibubama, ali prepoznatljiva po crno-crvenim ili crno-žutim šarama po leđima, napada druge poljoprivredne napasti, npr. meksičku bubamaru (lat. Epilachna varivestis) i japansku bubu (lat. Popillia japonicaare)

 
Sastav tijela: A: glava; B: toraks; C: abdomen. 1: kandžice; 2: tarsus; 3: tibija; 4: femur; 8: složeno oko; 9: antena; 10: klipeus; 23: laterotergites; 25: pronotum; 26: skutelum; 27: klavus; 28: korijum; 29: embolijum; 30: membrana.

Veliki broj smeđih smrdibuba (lat. Halyomorpha halys), porijeklom iz Kine, Japana i Tajvana, pojavio se širom Evrope i SAD 2000-ih godina. S prvim primjerkom primijećenim u SAD 1998. godine,[4] od 2010. godine tamo predstavlja stalnu poljoprivrednu napast.[5] U 2014. godini prisutna je u 41 od 50 država.[6] U Srbiji, Bosni i Hercegovini i širom Balkana ova vrsta je takođe primijećena u velikom broju u istom vremenskom periodu i više puta pominjana u medijima.[7] Problem s ovom vrstom je u tome što u Evropi i SAD nema prirodnog neprijatelja koji bi suzbijao njihov broj, a izuzetno je pokretna i brzo se razmnožava i može preživjeti zimu u toploti kuća i zgrada.

Evropske vrste uredi

Evropske vrste ove porodice obuhvataju:[8]

Izvori uredi

  1. ^ J. Grazia, R. T. Schuh & W. C. Wheeler (2008). „Phylogenetic relationships of family groups in Pentatomoidea based on morphology and DNA sequences (Insecta: Heteroptera)” (PDF). Cladistics. 24: 932—976. doi:10.1111/j.1096-0031.2008.00224.x. 
  2. ^ „Stinkbug Prints Info”. Arhivirano iz originala 02. 10. 2013. g. Pristupljeno 15. 6. 2012. 
  3. ^ „Penn State University”. Pristupljeno 15. 6. 2012. 
  4. ^ Jacobs, Steve (septembar 2010). Brown Marmorated Stink Bug — Entomology — Penn State University:. State College, PA: Penn State University College of Agricultural Sciences. Pristupljeno 21. 10. 2010. 
  5. ^ „Stink Bug Invasion: Is a Wasp the Solution to Save Valued Crops?”. PBS NewsHour. 24. 5. 2011. Pristupljeno 25. 5. 2011. 
  6. ^ Jason Bittel. „Stinkbugs Have Spread to 41 States; Can We Stop Them?”. National Geographic. Pristupljeno 28. 2. 2015. 
  7. ^ „Najezda smrdibuba u Beogradu (i uopšte nisu bezopasne)”. Arhivirano iz originala 19. 10. 2016. g. Pristupljeno 11. 10. 2016. 
  8. ^ „Species list in Fauna europaea”. Arhivirano iz originala 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 11. 10. 2016. 

Spoljašnje veze uredi