Fluorougljenici (perfluorougljenici, PFC) su organofluorinska jedinjenja koja sadrže samo atome ugljenika i fluora vezane jakim ugljenik–fluor vezama. Fluoroalkani koji sadrže samo jednostruke veze su hemijski i termalno stabilniji od alkana. Fluorougljenici sa dvostrukim vezama (fluoroalkeni), a posebno sa trostrukim vezama (fluoroalkini), su reaktivniji od njihovig korespondirajućih ugljovodonika. Fluoroalkani mogu da služe kao vodoodbojni fluoropolimeri, rastvarači, kao i jaki staklenički gasovi. Nezasićeni fluorougljenici se koriste kao reaktanti.

Perfluorohesan, stabilna fluoroalkanska tečnost
Perfluoroizobuten, reaktivni i toksični fluoroalkenski gas

Upotreba term уреди

Formalna IUPAC definicija fluorougljenika je molekul koji se u potpunosti sastoji od fluora i ugljenika.[1] Međutim, drugi molekuli bazirani na fluorougljenicima, koji tehnički nisu fluorougljenici se često nazivaju fluorougljenicima,[2] zato što imaju slične strukture i identična svojstva. Mnoga hemijska jedinjenja se označavaju kao fluorouglovodonici, perfluorinisana jedinjenja, ili sa prefiksom perfluoro- mada sadrže dodatne tipove atoma, kao što su na primer hlorofluorougljeni.

Reference уреди

  1. ^ IUPAC. „fluorocarbons”. Kompendijum hemijske terminologije (Internet izdanje).
  2. ^ Lemal DM (2004). „Perspective on fluorocarbon chemistry”. J. Org. Chem. 69 (1): 1—11. PMID 14703372. doi:10.1021/jo0302556. 

Spoljašnje veze уреди