Perfluoroizobuten (PFIB, 1,1,3,3,3-pentafluoro-2-(trifluorometil)prop-1-en) je fluorougljenični alken. On je hidrofobni reaktivni gas sa tačkom ključanja na 7 °C. PFIB je jak elektrofil.[3]

Perfluoroizobuten
Skeletal formula
Ball-and-stick model
Nazivi
IUPAC naziv
1,1,3,3,3-pentafluoro-2-(trifluorometil)prop-1-en
Drugi nazivi
Perfluoroizobuten, Perfluoroizobutilen, Oktafluoroizobutilen, Oktafluoro-sek-buten, PFIB
Identifikacija
3D model (Jmol)
ECHA InfoCard 100.108.743
RTECS UD1800000
  • C(=C(F)F)(C(F)(F)F)C(F)(F)F
Svojstva
C4F8
Molarna masa 200,030 g/mol
Gustina 8,2 g/l
Tačka ključanja 7,0°{C (280 K) }-
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

PFIB je oko 10 puta toksičniji od fosgena. Njegovo udisanje može da dovede do pulmonarnog edema, što može da bude fatalno. Početak simptoma se javlja 1-4 sata nakon inhalacije. Tretman je baziran na lečenju pulmonarnog edema (obično sa visokim dozama kortikosteroida i drugih lekova) i vezanih poremećaja (e.g. zatajenje srca, hipokalcemija etc.). U mnogim slučajevima pacijent se sanira u toku 72 sata bez dugotrajnih posledica.

U kontaktu sa vodom PFIB podleže brzoj hidrolizi, čime se formiraju razna reaktivna jedinjenja i fluorofosgen.

Reference уреди

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ Yurii V Zeifman, E G Ter-Gabrielyan, Nina P Gambaryan and Ivan L Knunyants (1984). „The Chemistry of Perfluoroisobutene”. Russian Chemical Reviews. 53 (3): 256. doi:10.1070/RC1984v053n03ABEH003047. 

Spoljašnje veze уреди