Tetraciklinski antibiotici
Tetraciklini su grupa antibiotika širokog spektra čija koristnost je generalno umanjena pojavom bakterijske otpornosti. Uprkos toga, oni su zadržali status preferentnog tretmana za pojedine indikacije.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/84/Tetracyclines.png/250px-Tetracyclines.png)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/8e/Tetracycline_structure.svg/220px-Tetracycline_structure.svg.png)
Tetraciklini su dobili ime po prisustvu četiri („tetra-“) ugljovodonična prstena u njihovoj strukturi. Oni se definišu kao potklasa poliketida, koja ima oktahidrotetracen-2-karboksamidni skelet.[1] Oni su kolektivno poznati kao derivati policikličnog naftacen karboksamida.
Terapeutska upotreba
уредиTetraciklini se generalno koriste u tretmanu infekcija urinarnog trakta i creva, kao i u tretmanu hlamidioze, posebno kod pacijenata koji su alergični na β-laktame i makrolide, mada je njihova primena za te indikacije manje popularna u današnje vreme široko zastupljenje rezistancije bakterija. Oni se često koriste u tretmanu umerenih infekcija akni i rozaceja (tetraciklin, oksitetraciklin, doksiciklin ili minocikline).
Doksiciklin se takođe koristi kao profilaktički tretman za infekcije bakterijom Bacillus anthracis (antraks) i efektivan protiv Yersinia pestis, infektivnog agensa bubonske kuge. On se takođe koristi za lečenje malarije i profilakse, kao i za tretiranje elefantijaze.
Reference
уреди- ^ IUPAC. „tetracyclines”. Kompendijum hemijske terminologije (Internet izdanje).