Aleksandar Sekulić (Sekulići, Kraljevina Jugoslavija, 26. april 1937Beograd, Srbija, 16. septembar 2009) je bio srpski književnik.

Aleksandar Sekulić
Aca-Sekulic-1.jpg
Aleksandar Sekulić
Datum rođenja(1937-04-26)26. april 1937.
Mesto rođenjaSekulići
  Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti16. septembar 2009.(2009-09-16) (72 god.)
Mesto smrtiBeograd
 Србија Srbija

BiografijaУреди

Rođen u selu Sekulići kod Danilovgrada, od oca Blaža, pravnika i majke Plane, rođene Pavličić, domaćice. Aleksandar je bio najstariji od četvoro dece, Slobodanke (Cane, udate Stanković), Zorana i Radojke (Bebe, udate Ražnatović). U Beograd se porodica seli neposredno posle II Svetskog rata, gde Aleksandar završava osnovnu školu i Drugu beogradsku (mušku) gimnaziju. 1958. godine upisuje Pravni fakultet i posle dve godine, sa položenim ispitima, napušta studije. Pokušava da radi kao pripravnik, komercijalista ali se se to meri mesecima. Ostalo je priznati radni staž slobodnog umetnika od 1959. godine. Po pozivu, putuje sa delegacijom književnika sa prostora tadašnje Jugoslavije, u Rumuniju, Mađarsku, Švajcarsku, Francusku (1979. godine sa klokotristima), Grčku. Od 1981. godine do 1986. godine živi i stvara u Parizu.

Prve pesme objavljuje 1959.godine u modernističkom časopisu "Delo" (Neutešne pesme). Sarađuje u "Studentu", "Mladosti", "Vidicima", "NIN"-u, "Beogradskoj nedelji", "Stvaranju", "Politici".

Između 70-tih i 80-tih godina objavljuje u svim važnijim listovima i časopisima ("Književne novine", "Delo", "Pesničke novine", "Književna reč", "Stvaranje", "Ovdje", "Oko"). 80-tih i 90-tih, nastavlja saradnju sa ovim i drugim glasilima ("Savremenik", "Srpski književni glasnik", "Letopis matice srpske", "Sveske"). Sekulić je bio član Uredništva Srpskog književnog glasnika. Devedesetih godina, u najvećem dnevnom listu na Balkanu, "Politici", Sekulić je redovno objavljivao svoje tekstove.

Aleksandar Sekulić je član Udruženja književnika Srbije od 1969. godine. O njegovom radu pisali su Srba Ignjatović, Čedomir Mirkovič, Adam Puslojić, Milorad Blećič, Ranko Jovović i Milan Nenadić.

Aleksandar će ostati zapamćen kao izuzetni govornik, koji je uspevao da svojim oratorskim kvalitetima i izražajnošću osvoji publiku na mnogobrojnim književnim susretima. A. Jerkov za njega kaže da "njegove stihove ne treba štampati nego izdavati snimljene na kaseti". To dokazuje i scenski prikaz pesme "Majstori, majstori" u obradi I. Rastegorca (video snimak), kao i TV emisija u ciklusu "Pesničke vedrine".

MAJSTORI U KUĆI
Majstore zatekoh
na krovu stare kuće
menjaju slomljen crep
majstori na krovu
majstori unutra
majstori, majstori
ko vas je zvao
zašto dirate moj crni krov
na kojem stoji roda bela
na kojem raste trava kudrava
moj krov u podnožju dugog veka
zašto ste mi kuću zauzeli
zašto ste napali
čekićima ekserima
četkama bojama
majstori majstori
izlazite pustite me
da sam kuću uređujem
ne čuju oni
ukucavaju moje kosti
farbaju mojom krvlju
iznose iz mog srca
nameštaj stari
nepodnošljivi majstori
njih trideset sede na meni jednom
doći će kažu čuven gost
loviće maglu po šumarcima
sa tvojom će se kućom sudariti
mora da bude kao iz bajke
evo tebi ogledalo
češljaj smeh u njemu
lice ti je poduprto
železnom tugom
majstori majstori
šta ste učinili
to nije moja kuća
to moj gost nije
to više nisam ni ja

KlokotrizamУреди

Aleksandar Sekulić je jedan od osnivača klokotrizma - književnog prvaca nastalog toku sedamdesetih godina XX veka. Pisao je o klokotrističkoj umetnosti traktate, članke, projekte za klokotristička dešavanja u "Delu", "Sintezama", "Oku", "Književnoj reči" - "Mnogouglo jaje", 1979. "Prvi znak ludila" - Klokotrizam, Kruševac, 1983. godine.

Klokotristi su eksperimentisali sa književnom formom u cilju nadilaženja pravila i estetskih normi umetnosti. Jedan od pripadnika ovog pravca je i književnik Nikola Šindik.

NagradeУреди

  • 1998. godine - nagrada "Milan Rakić";
  • 1992. godine - književno i društveno priznanje "ZLATNI BEOČUG BEOGRADA";
  • 1992. godine - književna nagrada "Risto Ratković"
  • 1987. godine - nagrada "Borski grumen"

BibliografijaУреди

  • Jedno zrno časti, 1971.
  • Venecijanska kugla, 1973.
  • Gospođa Halucinacija, 1978.
  • Formula jedan, 1980.
  • Ko nekad, ko nekad, 1981.
  • To majka više ne rađa, 1981.
  • Stanari kukavičjeg bloka, 1985.
  • Ovo vam je za ono, 1985.
  • Čekajući Gogolja, 1987.
  • Licem prema Istoku, 1987.
  • Slavno strašilo, 1988.
  • Čežnja za svojim originalom, 1992.
  • Sabrane pesme I-IV, 1992.
  • Ogledalo prema ogledalu, 1993.
  • Incident na paradi, 2001.

Objavio je sabrana dela u četiri toma. Poezija mu je prevođena na pendžabi, ruski, italijanski, rumunski, makedonski i slovenački jezik.

Spoljašnje vezeУреди