Doba Direktorijuma donosi nove oblike nošnje koji nalaze veliki broj pristalica širom cele Evrope pa tako dopiru i do Vojvodine. Osnovne karakteristike ženske mode su podignut struk do ispod grudi,dugačka i uzana haljina sa raznim oblicima rukava i dekoltea.U muškoj modi,glavne odlike su otvoren redengot,husarske čakšire i čizme veoma pripijene uz noge.Ova moda nastala je pod uticajem neoklasicizma koji je zahtevao vraćanje na klasične forme i ugledanje na antičku Grčku i Rim.Da bi što više ličile na grčke i rimske skulpture,žene su koristile beli puder.Odbacuju se perike,steznici,kotarice.U modi je vitka silueta i lagani materijali za dugačke tunike.Od onog trenutka kada su se pojavile modne gravire uticaj mode se širio brže nego do tada. Zahvaljujući ovakvoj sitaciji krajem XVIII i početkom XIX veka nijedna evropska zemlja nije zadržala svoje nacionalno obeležje u nošnji.Može se slobodno reći da su se medjusobni uticaji toliko ispreplitali stvarajući jedinstvenu evropsku modu kojoj osnovni ton daje Francuska.[1]

Vojvodina takodje nije mogla ostati izolovana u tom procesu i počela je da poprima evropske modne uticaje. Zbog svoje povezanosti sa Austrijom, vrlo brzo je primila uticaje iz Beča i Pešte.Ovaj proces može se pratiti po pisanim izvorima, ali je još vidljiviji u vojvođanskom slikarstvu,manje poznatih ili čak nepoznatih portretista, kao i slikara XVIII veka: Pavela Burkovića, Arse Teodorovića,Konstanstina Danila i drugih. Portreti koje su oni slikali predstavljaju ogledalo mode toga vremena u Vojvodini.Oko 1803., sudeći po portretu Pavela Burkovića „Žena mladog Stajevića“, u Vojvodini se nosi haljina sa visokim strukom poput onih koje se pojavljuju u ampir modi u Francuskoj,prvi put 1799.u doba Direktorijuma.Razlika je samo u četiri godine.To ne znači naravno da je moda ampira u Vojvodini prihvaćena 1803.godine iz koje potiče ovaj portret,nego možda i koju godinu ranije.[2]

Ženski portret koji se pripisuje Arsi Teodoroviću predstavlja damu u beloj ampir haljini.Godina nastanka ovog portreta nije poznata,ali može se okvirno odrediti uporedjivanjem bečke pa i pariske mode iz perioda 1813-1817.godine. Oblik dekoltea, riševi i karneri na ramenu i gornjem delu rakava,pa i način češljanja otkrivaju da je portret slikan do 1817.godine.Uticaj mode iz evropskih centara na naše krajeve,naročito na Vojvodinu,širio se veoma brzo.Manje verovatno je da je portret nastao posle 1817.godine.[2]

Razvoj muške mode bio je sličan ženskoj. “Portret mladog Stajevića“ autora Pavela Burkovića prikazuje mladog čoveka obučenog potpuno u evropsko odelo. Portret je iz 1803.i pokazuje karakteristike koje se javljaju i u Bečkoj modi tog razdoblja,a podseća čak i na kostim enkrojabla iz doba Direktorijuma.Moda ampira u Vojvodini išla je uporedo sa modom u Evropi.Uticaj evropske mode na prostor Vojvodine odvijao se na sličan način kao i u razvoju umetničkih pravaca. Jedan od značajnih izvora za proučavanje bečke mode I analogije sa odevanjem u Vojvodini je magazin “Wiener Zeitschrift fur Kunst, Literatur,Theater und Mode” koji je objavljivan u Beču u prvoj polovini XIX veka.[2]

Reference уреди

  1. ^ Građanski kostim u delima vojvođanskih fotografa(od druge polovine 19og do 30tih godina 20.veka,Muzej Vojvodine,Novi Sad
  2. ^ а б в Zora Živadinović Davidović "Ampir moda u Vojvodini"