Dejan Đorić (Beograd, Srbija, 1959) jedan je od najistaknutijih likovnih kritičara i esejista u Srbiji.[1]

Dejan Đorić
Лични подаци
Датум рођења1959.
Место рођењаБеоград,

Biografija уреди

Studirao je istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Likovnom kritikom se bavi od 1985. godine. Autor je ili koautor 31 višejezične problemske i monografske publikacije objavljene u Beogradu i Cirihu. Koautor je dva najveća novija balkanska izdavačka projekta, dvostruke monografije Beograd, grad tajni i Mediale, trostruke, trojezične knjige sa filmskim DVD. Napisao je kao autor monografije o slikarima Radislavu Trkulji, Milunu Mitroviću, Lidiji Macuri, Leonidu Šejki, Beli venčac – 35 aranđelovačkih simpozijuma skulpture, kao i brojne tekstove u listovima, časopisima, stručnoj periodici i izdanjima posvećenim umetnosti. Značajnu ulogu zauzeo je i u kritici dela Dragana Maleševića Tapija.

Mediala i monografija "In Search of Lost time". Vlada Mirković. "The paintings" su nagrađene na Beogradskom sajmu knjiga 2005. i 2006. godine. Član je udruženja ULUPUDS i AICA. Dobitnik je godišnje nagrade ULUPUDS-a za 1991. godinu. Zastupljen je u leksikonu "Ko je ko u Jugoslaviji" 1996. i u publikacijama "American Biographical Institute". Američki Biografski institut za doprinos likovnoj kritici nagradio ga je 2008. godine sa Zlatnom medaljom za Srbiju i uvrstio u publikaciju "Great Minds of the 21st Century". Internacionalni biografski centar u Kembridžu predstavio ga je u izdanju "2000 Outstanding Intellectuals of the 21st Century". Njegovi tekstovi su prevođeni na engleski, nemački, bugarski i makedonski jezik. Živi i radi u Beogradu.[1]

Likovna kritika уреди

Reference уреди

  1. ^ а б „Дејан Ђорић”. Службени гласник. Приступљено 23. 01. 2023. 

Spoljašnje veze уреди