Derviš Sušić (Vlasenica, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, 3. jun 1925Sarajevo, SFRJ, 1990) je bio književnik i novinar u SR Bosni i Hercegovini u drugoj polovini 20. veka.

Derviš Sušić
Datum rođenja(1925-06-03)3. jun 1925.
Mesto rođenjaVlasenica
 Kraljevina SHS
Datum smrti1990.
Mesto smrtiSarajevo
 SFR Jugoslavija

Obrazovanje i karijera

уреди

Zarvšio je osnovnu školu u Vlasenici a nižu gimnaziju u Tuzli. Dok je bio maloletni đak sarajevske Učiteljske škole je 1941. godine učlanjen u SKOJ a 1942. godine je sa grupom učenika otišao u partizane. Njegova politička opredeljenja i životni put su imali značajnog uticaja na teme njegovih književnih dela.

Posle rata bio je omladinski rukovodilac, zatim učitelj i novinar. Radi kao urednik „Omladinske riječi“, a zatim je u periodu 1949—1951. bio urednik sarajevskog dnevnog lista Oslobođenje. Nakon toga u Tuzli biva postavljen za referenta za kulturu i narodno prosvećivanje a zatim za upravnika Narodne biblioteke u Tuzli. Posle ove pozicije biva imenovan za savetnika u Centralnom Komitetu SK BiH u Sarajevu.

Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Umro je u Sarajevu 1990. godine.

Nagrade i priznanja

уреди

Derviš Sušić je dobitnik Dvadesetsedmojulske nagrade, Nagrade ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a.

Biblioteka u Tuzli u kojoj je Sušić bio upravnik od 4. aprila 2002. godine je nazvana njegovim imenom: Javna ustanova i narodna biblioteka „Derviš Sušić“.[1]

Bibliografija

уреди
 
Bistа Derviša Sušića u Sarajevu.
  • 1. Jabučani. Zadružno izdavačko preduzeće. Sarajevo, 1950.
  • 2. S proleterima. Svjetlost. Sarajevo, 1950.
  • 3. Momče iz Vrgorca. Seljačka knjiga. Sarajevo, 1953.
  • 4. Ja, Danilo. Beletra. Sarajevo, 1960; - 2. izd. Veselin Masleša, 1963; - Prijevod na njemački. Zürich, 1967; - 3. izd. Veselin Masleša. Sarajevo, 1969; - En Danilo. Budapest, 1970; - Danilo und die Weltgeschichte. München -Wien, 1966; - Jo, bosnoleku partyzant. Warszawa, 1975; - Moskva, 1982; - Veselin Masleša. Sarajevo, 1983; - Oslobođenje. Sarajevo, 1984; - Svjetlost. Sarajevo, 1984/85; - Oslobođenje. Sarajevo, 1989.
  • 5. Danilo u stavu mirno. Veselin Masleša. Sarajevo, 1961.
  • 6. Teferič. Svjetlost. Sarajevo, 1963.
  • 7. Kurir. Roman za djecu. Veselin Masleša. Sarajevo, 1964; 1969; 1976.
  • 8. Drugarica Istorija. Scenska igra za djecu. Narodno pozorište. Tuzla, 1965.
  • 9. Pobune. Veselin Masleša. Sarajevo, 1966.
  • 10. Uhode. Svjetlost. Sarajevo, 1971; - Zalezovalci. Ljubljana, 1979; - Univerzal. Tuzla, 1980; - Svjetlost. Sarajevo, 1982; - Oslobođenje. Sarajevo, 1989.
  • 11. Hodža strah. Svjetlost. Sarajevo, 1973; - Hodza strach. Bratislava, 1977.
  • 12. Žestine. Veselin Masleša. Sarajevo, 1976.
  • 13. Tale. Oslobođenje. Sarajevo, 1980.
  • 14. Parergon. Bilješke uz roman Tale. Oslobođenje. Sarajevo, 1980.
  • 15. Izabrana djela. I-III. Univerzal. Tuzla, 1980.
  • 16. Žar i mir. Hronika jednog mirnodopskog ljeta negdje u Bosni. Knjiga I-II. Oslobođenje. Sarajevo, 1983.
  • 17. Veliki vezir. Istorijska drama u dva dijela (šest slika). Zajednica profesionalnih pozorišta. Sarajevo, 1984.
  • 18. Izabrana djela. Knjiga I-X. svjetlost. Sarajevo, 1985.
  • 19. A. triptih. Oslobođenje. Sarajevo, 1985.
  • 20. Nevakat. Roman. Svjetlost. Sarajevo, 1986; - Kohe e lige. Parktehu Sabedin Halit. Rilindija. Priština, 1987.
  • 21. Listopad. Svjetlost. Sarajevo, 1987.
  • 22. Jesenji cvat. Drama. Oslobođenje. Sarajevo, 1988.
  • 23. Drame. (Jesenji vrt; Veliki vezir; Posljednja ljubav Hasana Kaimije; Baja i drugovi). Oslobođenje. Sarajevo, 1988.
  • 24. Cvijet za čovjekoljublje. Oslobođenje. Sarajevo, 1989.
  • 25. Čudnovato Oslobođenje. Sarajevo, 1992.

Kontroverze

уреди

Postoje javno iskazani stavovi o tome da je delo Derviša Sušića Parergon u suštini „udbaški pamflet“, „policijsko publicističko delo“, u kojem je Islamska zajednica za vreme Drugog svetskog rata prikazana kao profašistička kolaboracionistička organizacija.[2][3][4]

Reference

уреди
  1. ^ „O nama”. JU Narodna biblioteka „Derviš Sušić“. 22. oktobar 2009. Архивирано из оригинала (html) 11. avgust 2010. г. Приступљено 12. jul 2010. 
  2. ^ Неџад Латић (31. октобар 2009). „Годишњица смрти Касима еф. Добраче”. Архивирано из оригинала 30. 05. 2010. г. Приступљено 12. јул 2010. 
  3. ^ Млади муслимани. „Боја повјести”. стр. 249. Архивирано из оригинала 23. 12. 2010. г. Приступљено 12. јул 2010. 
  4. ^ Nedžad Latić. „Mujki neće hodže za svjedoke”. Nezavisni magazin „Dani“. Архивирано из оригинала 14. januar 2013. г. Приступљено 12. jul 2010. 

Spoljašnji izvori

уреди