Etillitijum je organometalno jedinjenje litijuma formule LiCH2СH3. Ono se javlja u vidu bezbojnih kristala, rastvorljivih u organskim rastvaračima, a postoji u obliku tetra- i heksamera.

Etillitijum
Etillitijum
Etillitijum
Nazivi
IUPAC naziv
litijum;etan
Identifikacija
3D model (Jmol)
Bajlštajn 3587196
ChEBI
ChemSpider
ECHA InfoCard 100.011.246
EC broj 212-370-2
Gmelin Referenca 738
UNII
  • [Li+].C[CH2-]
Svojstva
C2H5Li
Molarna masa 36,05512859 g/mol
Opasnosti
Opasnost u toku rada zapaljiv, korozivan
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
Reference infokutije

Reaktivnost

уреди

Reakcija litijuma i etil bromida:

 

Reakcija litijuma i dietil žive:

 

Fizička svojstva

уреди

Etillitijum se formira u polarnim rastvaračima (etri, tetrahidrofuran) i u kristalima tetramernog oblika (LiС2H5)4 - iskošena kocka.

U nepolarnim rastvaračima (benzen, ugljovodonici) - heksameri (LiС2H5)6.

Sublimira se u vakuumu na 70-80°C.

Hemijska svojstva

уреди

Etillitijum se oksiduje atmosferskim kiseonikom sa samozapaljenjem. On burno reaguje sa vodom koja se koristi za sušenje organskih rastvarača i analizu količine vode u rastvaračima:

 

Reference

уреди
  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 

Literatura

уреди
  • Clayden, Jonathan; Greeves, Nick; Warren, Stuart; Wothers, Peter (2001). Organic Chemistry (I изд.). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-850346-0. 
  • Smith, Michael B.; March, Jerry (2007). Advanced Organic Chemistry: Reactions, Mechanisms, and Structure (6th изд.). New York: Wiley-Interscience. ISBN 0-471-72091-7. 
  • Химическая энциклопедия. 2. Редкол.: Кнунянц И.Л. и др. М.: Советская энциклопедия. 1990. 
  • Рипан Р.; Четяну И. (1971). Неорганическая химия. Химия металлов. 1. М.: Мир.