Fonokardiografija
Fonokardiografija je dijagnostička metoda grafičkog prepoznavanja srčanih tonova i šumova, odnosno metoda kojom se mogu dobiti zapisi svih zvučnih fenomena srca, kako normalnih tako i patoloških, na papiru, sinhrono sa elektrokardiogramom.[1]
Fonokardiografija | |
---|---|
Fonokardiogram i pulsiranje jugularne vene kod muškarca srednjeg rasta sa plućnom hipertenzijom (pritisak plućne arterije 70 mm Hg) uzrokovanom kardiomiopatijom. Pulsacija jugularne vene prikazana je istaknutim talasom, a da ne bude primećen c ili v talas. Fonokardiogram (četvrti levi međuprostor i srčani apeks) pokazuju šum izazvan trikuspidalnom insuficijencijom i šum ventrikularnog i atrijskog galopa. | |
Klasifikacija i spoljašnji resursi | |
Specijalnost | kardiologija |
MKB-9-CM | 89.55 |
Fonokardiografija je dodatak auskultaciji, jer omogućava da se čuju čak i oni tonova i šumova koji se javljaju tokom rada srca, a ne čuju se uz pomoć stetoskopa.[2] Prema tome fonokardiograf, omogućava ispitivaču da registruje i najslabije prepoznatljive zvukove koje srce emituje kada ritmički pumpa krv, kroz srčane šupljine i zalistke. Uz pomoć ovog zapsia a u skladu sa trajanjem snimljenih zvukova, intervalima između njih, prisustva promena u tonovima i dodatnihšumova, moguće je saznati o prisustvu određenih patoloikih stanja na srcu.[3]
Istorija уреди
Saznanja o zvukovima koje stvara srce datira iz drevnih vremena. Ideja o razvoju instrumenta za njihovo snimanje možda seže u vreme Roberta Hookea (1635–1703.), Koji je napisao „Takođe može postojati mogućnost otkrivanja unutrašnjih pokreta i delovanja tela - bilo životinjskih, biljnih ili ljudskih, uz pomoć zvuka koji stvaraju “.[4][5]
Najraniji poznati primeri fonokardiografije datiraju iz 1800-ih, dok je oprema za praćenje i fonokardiografsko osluškivanje srca razvijena tek tokom tridesetih i četrdesetih godina 20. veka. Standardizacija je započela 1950. godine, kada je u Parizu održana prva međunarodna konferencija.[4]
Sistem za fonokardiografsko snimanje proizveden od strane kompanije Beckman Instruments korišćen je na bar jednom od svemirskih letova u Projekta Blizanci (1965-1966) za praćenje otkucaja srca astronauta u letu. Bio je to jedan od mnogih Beckmanovih instrumenata specijalizovanih za NASA i koje ona i danas koristi. [6]
John Keefer podneo je patent za simulator fonokardiograma 1970. godine, dok je bio zaposlenik američke vlade. Originalni opis patenta ukazuje da je reč o uređaju koji preko električnog napona oponaša zvuke ljudskog srca. [7]
Značaj уреди
Značaj ove metod ogleda se u tome što ona vrši zapis srčanih zvukova kako normalnih tako i patoloških i analizira njihovo trajanje (deo sistole, dijastole ili čitav njihov interval) i njihov karakter, i time pomaže u verifikovanju šumova i tonova u dijagnozi stečenih i/ili urođenih srčanih mana i objektiviziranju (grafičkom potvrdom) onoga što se utvrdi auskultacijom bolesnika.[5]
Takođe, fonokardiografija omogućuje i uvid u trajanje pojedinih delova srčanog ciklusa, kao i njihovo merenje (npr elektromehanička sistola traje od Q-zupca do drugog aortnog tona, a mehanička sistola srca od prvog do drugog tona srca).[2]
Kako je fonokardiografija procedura koja praktično nema kontraindikacija, jer je potpuno sigurna i bezbolna, ona se propisuje i pacijentima koji su u teškom stanju.[8][9]
Indikacije уреди
Fonokardiografija je namenjena pacijentima:[10]
- koji pate od bilo kakvih defekata valvularnog aparata,[11][12]
- pulmonalne stenoze,[13][14]
- mitralna stenoza.[15]
- urođenih anomalija srca,[16][17]
- reumatizma, koji je praćen upalom organa.
- koji se žale na kratak dah tokom vežbanja, ili bol u grudima i srcu,
- koji su ranije imali infarkt miokarda,
- koji imaju povećanu veličinu srca,
- koji su imali strašne zvukove tokom pregleda sa stetoskopom.[18]
Kontraindikacije уреди
Iako je metoda bezbedna i u načelu bez kontraindikacija, ipak postoji nekoliko relativnih kontraindikacija zbog kojih se fonokardiografski mikrofon ne može pričvrstiti na grudni koš.Ovi faktori uključuju:
- tešku gojaznost,
- oštećenja integriteta kože dojke (povrede, opekotine ili rane).
- pacijente koji piju kafu ujutro, jer time povećavaju krvni pritisak, što znači da će rezultat biti nepouzdani.
Nedostaci уреди
I pored brojnih dobrih strana, metoda fonokardiografije ima i određene nedostatke:
- veoma slabu osetljivost uređaja u odnosu na ljudsko uvo, tako da npr. slabi zvuci koje lekar dobro čuje i koji se mogu razlikovati tokom auskultacije, neće biti vidljiv na fonokardiogramu.
- nemoguće je odrediti prirodu buke, čak i ako je subjektivna, što je prilično jedinstveno u nekim slučajevima patoloških oboljenja srčanih zalistaka,
- u slučaju pomeranja srca ili dilatacije i hipertrofije njenih komera, veoma je teško naći mesto gde bi trebalo da se postavi fonokardiografski mikrofon.
Izvori уреди
- ^ Don Michael TA. Auscultation of the Heart: A Cardiophonetic Approach. McGraw Hill 1998; 392.
- ^ а б „The Phonocardiogram (PCG) | eKuore mHealth Devices”. eKuore (на језику: енглески). 2018-04-23. Приступљено 2021-01-18.
- ^ Ostojić M, Kanjuh V, Beleslin B. Kardiologija. Beograd: Zavod za udzbenike i nastavna sredstva, 2011.
- ^ а б Sprague, H. B. (December 1957). "History and Present Status of Phonocardiography". IRE Transactions on Medical Electronics. PGME-9: 2–3. . doi:10.1109/IRET-ME.1957.5008615. Недостаје или је празан параметар
|title=
(помоћ). ISSN 0097-1049. - ^ а б Dimond, E. Grey; Benchimol, A. (3. 3. 1961). „PHONOCARDIOGRAPHY”. California Medicine. 94 (3): 139—146. ISSN 0008-1264. PMC 1575791 . PMID 13722948.
- ^ „Beckman Instruments Supplying Medical Flight Monitoring Equipment” (PDF). Space News Roundup. 3. 3. 1965. стр. 4—5. Приступљено 7. 12. 2019.
- ^ M, Keefer John (28. 4. 1970), Phonocardiogram simulator, Приступљено 7. 12. 2019
- ^ „Non-invasive methods for the assessment of cardiac function.”. California Medicine. 119 (3): 21—37. 1973. ISSN 0008-1264. PMC 1455243 . PMID 4270111.
- ^ Amiri, A.M.; Abtahi, M.; Constant, N.; Mankodiya, K. Mobile Phonocardiogram Diagnosis in Newborns Using Support Vector Machine. Healthcare 2017, 5, 16. . doi:10.3390/healthcare5010016. Недостаје или је празан параметар
|title=
(помоћ) - ^ Sotaquirá, Miguel; Alvear, Demián; Mondragón, Misael (2018-10-03). „Phonocardiogram classification using deep neural networks and weighted probability comparisons”. Journal of Medical Engineering & Technology. 42 (7): 510—517. ISSN 0309-1902. PMID 30773957. doi:10.1080/03091902.2019.1576789.
- ^ BENCHIMOL A, DIMOND EG, SHEN Y. Ejection time in aortic stenosis and mitral stenosis. Comparison between the direct and indirect arterial tracings with special reference to preand postoperative findings. Am J Cardiol. 1960 Jun;5:728–743. [PubMed] [Google Scholar]
- ^ LEATHAM A, GRAY I. Auscultatory and phonocardiographic signs of atrial septal defect. Br Heart J. 1956 Apr;18(2):193–208.
- ^ DIMOND EG, BENCHIMOL A. Phonocardiography in pulmonary stenosis: special correlation between hemodynamics and phonocardiographic findings. Ann Intern Med. 1960 Jan;52:145–162.
- ^ LEATHAM A, WEITZMAN D. Auscultatory and phonocardiographic signs of pulmonary stenosis. Br Heart J. 1957 Jul;19(3):303–317.
- ^ HULTGREN H, LEO T. Phonocardiographic features of combined mitral stenosis and insufficiency. Medicine (Baltimore) 1959 May;38(2):103–118.
- ^ DIMOND EG, BENCHIMOL A. Phonocardiography in atrial septal defect: correlation between hemodynamics and phonocardiographic findings. Am Heart J. 1959 Sep;58:343–356.
- ^ NADAS AS, ALIMURUNG MM. Apical diastolic murmurs in congenital heart disease; the rarity of Lutembacher's syndrome. Am Heart J. 1952 May;43(5):691–706.
- ^ VOGELPOEL L, SCHRIRE V. The role of auscultation in the differentiation of Fallot's tetralogy from severe pulmonary stenosis with intact ventricular septum and right-to-left interatrial shunt. Circulation. 1955 May;11(5):714–732
Literatura уреди
- Bogdanović, V., Božić, I., Gavrovska, A., Stojić, V., & Jakovljević, V. [2013]. Fonokardiografska detekcija prolapsa mitralne valvule upotrebom arteficijalne neuronske mreže. Serbian Journal of Experimental and Clinical Research, 14(3), 113-120.
- Almasi, Ali; Shamsollahi, Mohammad-Bagher; Senhadji, Lotfi (1. 8. 2011). A dynamical model for generating synthetic Phonocardiogram signals. Conference Proceedings. 2011. стр. 5686—5689. ISBN 978-1-4577-1589-1. ISSN 1557-170X. PMC 3390312 . PMID 22255630. doi:10.1109/IEMBS.2011.6091376.
- Mizuno, Atsushi; Niwa, Koichiro; Shirai, Takeaki; Shiina, Yumi (1. 1. 2015). „Phonocardiogram in adult patients with tetralogy of Fallot”. Journal of Cardiology (на језику: енглески). 65 (1): 82—86. ISSN 0914-5087. PMID 24842232. doi:10.1016/j.jjcc.2014.03.011. Приступљено 2. 6. 2016.
- Chernecky, Cynthia C.; Berger, Barbara J. (2007). Laboratory Tests and Diagnostic Procedures (на језику: енглески). Elsevier Health Sciences. ISBN 978-1416066835. Приступљено 27. 11. 2016.
Spoljašnje veze уреди
Mediji vezani za članak Fonokardiografija na Vikimedijinoj ostavi
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |