Hormon faktora rasta (GHRH, faktor rasta - oslobađajući faktor, GRF, GHRF, somatoliberin, somatokrinin), je oslobađajući hormon hormona rasta. On je 44[1]-aminokiselina dug peptidni hormon proizveden u arkuatnom nukleusu hipotalamusa.

Hormon faktora rasta
Identifikatori
SimbolGHRH
Alt. simboliGRF, GHRF
Entrez2691
HUGO4265
OMIM139190
RefSeqNM_021081
UniProtP01286
Ostali podaci
LokusHromozom 20 p12 or q11.2-q12

GHRH se prvi put pojavljuje u humanom hipotalamusu između 18 i 29 nedelje gestacije, što se podudara sa početkom produkcije hormona rasta i drugih somatotropa u fetusima.[1]

Poreklo уреди

GHRH se oslobađa iz neurosekretornih nervnih krajeva arkuatnih neurona i prenosi se hipotalamusno hipofiznim sistemom do anteriorne hipofizne žlezde, gde stimuliše izlučivanje hormona rasta (GH) putem stimulacije hormonskog receptora koji oslobađa hormona rasta. GHRH se oslobađa u pulsirajućem maniru i stimuliše GH oslobađanje u sličnom ritmu. Osim toga, GHRH direktno promoviše sporo-talasni san.[2] Hormon rasta je neophodan za normalni postnatalni rast i rast kostiju. On ima regulatone efekte na proteine, ugljene hidrate, i lipidni metabolizam.[3]

Razvoj lekova уреди

GHRH analog tesamorelin (Egrifta) je kandidat leka za lipodistrofiju kod HIV pacijenata na antiretroviralnoj terapiji.[4] Njegova hemijska struktura je (3E)-heks-3-enoil-GHRH.[5]

Sekvenca уреди

Aminokiselinska sekvenca humanog GHRH je: HO - Tyr - Ala - Asp - Ala - Ile - Phe - Thr - Asn - Ser - Tyr - Arg - Lys - Val - Leu - Gly - Gln - Leu - Ser - Ala - Arg - Lys - Leu - Leu - Gln - Asp - Ile - Met - Ser - Arg - Gln - Gln - Gly - Glu - Ser - Asn - Gln - Glu - Arg - Gly - Ala - Arg - Ala - Arg - Leu - NH2

Reference уреди

  1. ^ а б „GeneGlobe - GHRH Signaling”. Архивирано из оригинала 27. 03. 2020. г. Приступљено 31. 5. 2009. 
  2. ^ Obál F, Krueger J (2001). „The somatotropic axis and sleep.”. Rev Neurol (Paris). 157 (11 Pt 2): S12—5. PMID 11924022. 
  3. ^ GeneGlobe -> GHRH Signaling Архивирано на сајту Wayback Machine (27. март 2020) Retrieved on May 31, 2009
  4. ^ Mauss, Stefan; Schmutz, GüNther (2001). „Das HIV-assoziierte Lipodystrophiesyndrom”. Medizinische Klinik. 96 (7): 391—401. PMID 11494914. doi:10.1007/PL00002220. 
  5. ^ „World Health Organisation, INN List 57” (PDF). Архивирано из оригинала (PDF) 01. 04. 2012. г. Приступљено 19. 06. 2011. 


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).