Kavalirstvo, viteštvo ili viteški kod, je neformalni, varirajući kodeks ponašanja razvijen između 1170. i 1220. godine, o kome nikada nije odlučivano, niti je sažet u jednom dokumentu. On se povezuje sa srednjovekovnom hrišćanskom institucijom viteštva;[1] ponašanjem vitezova i dama su rukovodili viteški društveni kodovi.[2] Ideali viteštva popularizovani su u srednjovekovnoj literaturi, naročito u britanskoj i francuskoj. O britanskoj srednjovekovnoj literaturi je pisao Džefri od Monmuta u svom delu Historia Regum Britanniae, napisanom 1130-ih, koje je popularizovalo legendu o kralju Arturu.[3] Sve ovo uzimalo se kao istorijski tačno sve do početaka moderne nauke u 19. veku.

Konrad von Limpurg kao vitez koga naoružava njegova dama u Codex Manesse (rani 14. vek)

Viteški kodeks koji se razvio u srednjovekovnoj Evropi imao je svoje korene u ranijim vekovima. On je nastao u Svetom rimskom carstvu iz idealizacije konjanika - uključujući vojnu hrabrost, pojedinačnu obuku i služenje drugima - posebno u Franačkoj, među konjičkim vojnicima u konjici Karla Velikog.[4][5] Izraz „viteštvo” (engl. chivalry) potiče od starofrancuskog termina chevalerie, koji se može prevesti kao „konjičko vojikovanje”.[Note 1] Prvobitno se termin odnosio samo na ljude na konjima, od francuske reči za konja, cheval, ali kasnije je to postalo povezano sa viteškim idealima.[7]

Vremenom je značenje ovog pojma u Evropi rafinirano da bi se naglasile opštije društvene i moralne vrline. Viteški kodeks, kakav je postojao do kasnog srednjeg veka, bio je moralni sistem koji je kombinovao ratnički etos, vitešku pobožnost i dvorske manire, sve kombinovane da bi se uspostavio pojam časti i plemenitosti.[Note 2]

Terminologija i definicije уреди

 
Slika S božjom pomoći engleskog umetnika Edmunda Lejtona, 1900: prikazuje naoružavanje viteza koji odlazi u rat i ostavlja svoju dragu

Po poreklu termin viteštvo (engl. chivalry) znači konjaništvo, a nastao je na starofrancuskom, u 11. veku, iz chevalier (konjanik, vitez), iz srednjovekovnog lat. caballārius.[9][10] Francuska reč chevalier prvobitno je značila „čovek aristokratskog stusa i verovatno plemićkog porekla, koji je sposoban, ako je pozvan, da se opremi ratnim konjem i oružjem teškog konjanika i koji je prošao kroz određene rituale koji ga čine kakvim kakav jeste”.[11] U engleskom se termin pojavljuje iz 1292. godine (vredi pomenuti da je reč cavalry (konjica) poreklom iz italijanskog oblika iste reči).[Note 3]

Značenje termina evoluiralo je tokom vremena, jer se u srednjem veku značenje reči chevalier promenilo od prvobitnog konkretnog vojnog značenja „status ili trošak asociran sa vojnim obveznikom koji poseduje ratnog konja” ili „grupa konjičkih vitezova” u ideal hrišćanskog ratničkog etosa propagiranog u romantičarskom žanru, koji je postao popularan tokom 12. veka, i ideal dvorske ljubavi propagirane u savremenom minezangu i srodnim žanrovima.[13]

Ideje viteštva sažete su u tri srednjovekovna dela: anonimna starofranačka pesma Ordene de Chevalerie, koja govori o tome kako je Hugo II iz Sent Omera bio zarobljen i pušten nakon njegovog dogovora da Saladinu (1138–1193) pokaže obred hrišćanskog viteštva;[14] Libre del ordre de cavayleria, koju je napisao Ramon Ljulj (1232–1315) sa Majorke, čiji je predmet viteštvo;[15] i Livre de Chevalerie Žofroa de Šarnija (1300–1356), koji ispituje kvalitete viteštva, naglašavajući junaštvo.[16] Nijedan od pisaca ova tri teksta nije znao druga dva teksta, a njih tri se kombinuju da prikažu opšti koncept viteštva koji nije precizno u skladu sa bilo kojim od njih. U različitim stepenima i sa različitim detaljima, oni govore o viteštvu kao o načinu života u kojem se spajaju vojska, plemstvo i religija.[17]

„Kodeks viteštva” je stoga proizvod kasnog srednjeg veka, koji se razvio po završetku Krstaških ratova, delimično iz idealizacije istorijskih vitezova koji ratuju u Svetoj zemlji i iz ideala dvorske ljubavi.

Književno viteštvo istorijska stvarnost уреди

Ljubitelji viteštva pretpostavljali su još od kasnog srednjovekovnog perioda da je u prošlosti postojalo vreme kada je viteštvo bila živa ustanova, kada su muškarci delovali viteški, kad je bilo živo a ne mrtvo, te da bi oponašanje tog perioda znatno poboljšalo sadašnjost. Ovo je luda misija Don Kihota, protagoniste najviteškijeg romana svih vremena i inspiracije viteštva Ser Voltera Skota i američkog Juga:[18]:205–223 za vraćanje viteškog doba i time poboljšanja svoje zemlje.[18]:148 To je verzija mita o zlatnom dobu.

Napomene уреди

  1. ^ Izraz za „konjanika” (chevalier, iz kasnolatinske reči caballarius), imao je dvojno značenje kao termin za gornje društvene klase, slično dugogodišnjoj upotrebi analognog termina u klasičnoj antici, pogledajte equites, hippeis.[6]
  2. ^ Johan Jejzina napominje u svojoj knjizi Propadanje srednjeg veka, „izvor ideje je kavalirstva, je ponos koji teži lepoti, a formalizovani ponos podstiče nastanak koncepta časti, koja je stub plemićkog života”.[8]
  3. ^ pozajmljena preko srednjefrancuskog u engleski oko 1540.[12]

Reference уреди

  1. ^ Keen, Maurice Hugh (2005). Chivalry (на језику: енглески). Yale University Press. стр. 44. ISBN 9780300107678. 
  2. ^ HOLT Literature & Language Arts. Houston, Texas: Holt, Rinehart, and Winston. 2003. стр. 100–101. ISBN 978-0-03-056498-7. 
  3. ^ Keen, Maurice Hugh (2005). Chivalry. Yale University Press. стр. 102. 
  4. ^ Gautier 1891, стр. 2
  5. ^ Flori (1998)
  6. ^ Anonymous 1994, стр. 346–351
  7. ^ Dougherty, Martin (2008). Weapons and Fighting Techniques of the Medieval Warrior 1000 - 1500 AD. Chartwell Books. стр. 74. ISBN 9780785834250. 
  8. ^ Huizinga 1924, стр. 28
  9. ^ Hoad 1993, стр. 74
  10. ^ „chivalry | Origin and meaning of chivalry by Online Etymology Dictionary”. www.etymonline.com (на језику: енглески). Приступљено 2018-02-28. 
  11. ^ Keen 2005, стр. 1 harvnb грешка: више циљева (3×): CITEREFKeen2005 (help)
  12. ^ Hoad 1993, стр. 67
  13. ^ „Definition of CHIVALRY”. www.merriam-webster.com (на језику: енглески). Приступљено 2018-02-28. 
  14. ^ Keen 2005, стр. 7 harvnb грешка: више циљева (3×): CITEREFKeen2005 (help)
  15. ^ Keen 2005, стр. 9 harvnb грешка: више циљева (3×): CITEREFKeen2005 (help)
  16. ^ Keen 2005, стр. 15 harvnb грешка: више циљева (3×): CITEREFKeen2005 (help)
  17. ^ Keen 2005, стр. 17 harvnb грешка: више циљева (3×): CITEREFKeen2005 (help)
  18. ^ а б Eisenberg, Daniel (1987). „The Influence of Don Quixote on the Romantic Movement”. A Study of Don Quixote. Newark, Delaware: Juan de la Cuesta. ISBN 978-0936388311. 

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди